Digital clock

12.1.16

Snaga malog bića: Misteriozni svijet pčela


51962.jpg



Jedna od životinja iz reda insekata koja je bila predmetom velikog broja istraživanja jeste pčela. Pčele se uzgajaju radi oprašivanja biljaka, ali i radi brojnih i korisnih pčelinjih proizvoda. Medonosne pčele su insekti koji žive u koloniji i koje krasi izvanredan društveni život


U toj društvenoj strukturi kod pčela postoji sistem funkcioniranja koji pčele nose u svojoj prirodi, a koji su ljudi otkrili uz pomoć razuma i velikog broja provedenih eksperimenata. U normalnim okolnostima, u jednoj košnici nalazi se jedna matica, te u zavisnosti od godišnjeg doba, nekoliko stotina mužjaka i hiljade pčela radilica.
U određenim uvjetima, matica u toku jednog dana polaže od 1.500 do 3.000 hiljade jaja iz kojih se rađaju novi stanovnici kolonije. Uz pomoć feromona koji luči matica sprečava se razvoj jaja na način da iz njih izrastu nove matice. Na taj način osigurava se jedinstvo i red među stanovnicima kolonije, te se pripremaju uvjeti da svaka od pčela radi posao iz okvira vlastitih zaduženja.
Sa sposobnošću da na nevjerovatan način polaže svoja jaja, matica je zadužena za osiguravanje stabilnosti i reda unutar košnice. Briga oko jaja i mladih pčela, te mnogi drugi poslovi unutar i izvan košnice, u domenu su pčela radilica, dok su mužjaci (trutovi), koji osiguravaju nastavak potomstva, zaduženi za oplođavanje matice.

Odnos između pčela i biljaka
Nektar, različite boje, sastava i mirisa, koji pčele luče u proljeće, te zreli polen, za pčele i druge insekte oprašivače predstavljaju bogatu trpezu. Da bi se obavio proces oprašivanja i oplodnje, potrebno je da se u taj proces uključe oprašivači, među kojima pčele imaju najvažnije mjesto. Zauzvrat, ove životinje dobijaju polen i nektar koji će zadovoljiti njihove prehrambene potrebe. Naravno, treba spomenuti i činjenicu da je vjetar glavni oprašivač za određene vrste biljaka. Osamdeset posto oprašivanja, koje se vrši posredstvom kukaca oprašivača, vrše pčele.
Crvenu boju pčele percipiraju kao tamnosivu ili crnu boju. Nijedna od biljaka koju pčele oprašuju nema u potpunosti crvene cvjetove. Svakako je broj biljaka koje posjeduju potpuno crvene listove vrlo ograničen, tako da to ne šteti odnosu pčele – biljke.
Jedna medonosna pčela svaki put kad krene po polen obići će stotinjak cvjetova i tom prilikom prikupiti polen ukupne težine od 20 mg (pet miliona komada). U toku jednog dana medonosna pčela može napraviti pet do deset takvih obilazaka. Jedna kolonija pčela u toku godine napravi oko dva miliona letova i tom prilikom u košnicu nanese oko 40 kg polena. Za proizvodnju tri kilograma meda pčele moraju posjetiti najmanje 36.000.000 miliona cvjetova, odnosno 12.000.000 miliona za proizvodnju jednog kilograma meda.
Još jedna interesantna činjenica jeste da prilikom prikupljanja polena pčela obilazi samo jednu biljnu vrstu sve dok ne završi svoj obilazak. No, ako su pak počele s prikupljanjem polena, pčele neće krenuti u prikupljanje nektara. Međutim, ako su pčele počele s prikupljanjem nektara, nakon što prikupe potrebne količine, pčele će nastaviti s prikupljanjem polena i u košnicu se vratiti s prikupljenim nektarom i polenom. Na taj način, pčele se “navode” da oprašivanje vrše među biljkama iz iste skupine, čime se izbjegava križno oprašivanje i oplodnja, odnosno gubitak na nivou fonda budućih plodova. Iako je, naizgled, dužnost pčela da prikupljaju polen i nektar, Stvoritelj ih usmjerava na biljke iz iste skupine, te na taj način, pomoću pčela, omogućava odvijanje procesa oprašivanja i oplodnje.

Izgradnja saća
Pčelinje saće neke su od najčešće proučavanih prirodnih struktura. Da bi se sagradilo, neophodan je vosak, koji pčele izlučuju pomoću žlijezda iz svog stomaka. Činjenica da se saće gradi u obliku šestougaonih komora gotovo da je postala informacija iz domena opće kulture. Zašto baš šestougaone? Jer bi konstruiranjem okruglih, petougaonih ili osmougaonih struktura ostalo mnogo neiskorištenog prostora, a i utrošak građevinskog materijala bio bi veći. Da, i trouglaste i četvorougaone strukture imale bi veći ukupni obim od onih šestougaonih, što bi opet iziskivalo više građevinskog materijala po jedinici prostora. Okidač za pokretanje građevinskih radova jesu velike količine dostupnog nektara u prirodi i nedostatak raspoloživog prostora za njegovo skladištenje u vidu praznih ćelija saća u pčelinjem gnijezdu.

Čistoća kao simbol
Pčele su simbol čistoće, pedantnosti i marljivosti. S obzirom na to da sistem probave kod pčelinje larve nije povezan na anus, probavni otpad se deponira u organizmu, čime se sprečava da taj otpad dođe u kontakt s hranom unutar saća. Matica polaže jaja samo u ćelijama koje su pčele pripremile – očistile i prekri I zaista je vrijedna pažnje i svake pouke činjenica da pčele već hiljadama godina i bez najmanje greške ili odstupanja u računu grade ove vrhunske strukture u kojima se ogleda pravo graditeljsko umijeće le tankim slojem propolisa. Zbog toga, prije nego što spusti trbuščić, matica uvlači glavu u ćeliju i opipava je svojim antenama, a zatim polaže po jedno jaje, koje jednim krajem prilijepi za dno ćelije. U trenutku kad larva prelazi u fazu lutke, ona izbacuje nesvarene materije i polaže ih na dno ćelije. I čim dođe u fazu zrelosti, ona će, kao da je naučena, počistiti svoju ćeliju.
Istovremeno, radilice u blizini matice vrlo brižljivo vode brigu o njenoj čistoći. Poznato je i da tokom ljetnih mjeseci pčele svoj izmet ne izbacuju unutar košnice. A kad dođe period zimovanja, pčele svoj otpad deponiraju u području rektuma (zadnjeg crijeva) i s prvim proljetnim letom one ga se oslobađaju izvan košnice. U slučajevima kad pčele nisu u mogućnosti iznijeti uljeza kojeg su ubodom usmrtile nakon što je ušao u košnicu, one će ga svojim propolisom mumicifirati, ne dozvoljavajući da se raspadne unutar košnice i uprlja prostor oko sebe.

Feromoni kod pčela
Feromoni su hemijske molekule koje služe za oblikovanje ponašanja pčela i uspostavljanje komunikacije na nivou kolonije. Riječ je o sastavu koji primarno luči matica, međutim poznato je i da pčele radilice luče određene feromone. Feromon koji luče matice iz svojih viličnih (mandibularnih) žlijezda, konstantno se širi kroz prostor košnice. Zahvaljujući ovom hemijskom spoju, hiljade pčela unutar košnice rade zajednički kao jedna porodica i obavljaju svoja zaduženja. U blizini matice nalazi se jedna grupa mladih pčela radilica koje su zadužene za čišćenje, ishranu i zaštitu.
Feromon koji preuzimaju putem tjelesnog kontakta, ove mlade pčele raznose do ostalih pčela unutar košnice. I sve dok su pod utjecajem feromona, pčele su apsolutno odane svojoj matici i svoje dužnosti obavljaju poput pravih vojnika. Međutim, u situaciji kad matica, zbog starosti, povrede ili genetske anomalije, više nije u mogućnosti obavljati svoju funkciju, odnosno upravljati zajednicom unutar košnice, pčele će takvu maticu zamijeniti novom, na način da je ubiju ili izbace iz košnice. Miris feromona različit je kod svake matice. Pčele iz jedne zajednice putem ovog mirisa raspoznaju svoju maticu, svoju košnicu, ali i ostale članove svoje kolonije. Taj isti miris im pomaže da ne zalutaju u druge košnice, ali i da prepoznaju i odvrate pčele iz drugih kolonija koje su zalutale i greškom stigle do njihove košnice.
Na ulazu svake košnice nalaze se pčele čuvarice, zadužene za zaštitu košnice, koje karakterizira razvijen refleks i sposobnost uboda. U slučaju da bilo koji uljez pokuša ući u košnicu, one će intervenirati i otkloniti takvu opasnost. Ponekad zaštitari nisu u mogućnosti zaustaviti prodor uljeza. U takvim situacijama zaštitari će ga obilježiti feromonom zvanim 2-heptanon, i time poslati poruku ostalim članovima zajednice da je u košnicu ošao uljez koji treba da bude odstranjen. Međutim, u slučaju da su to radilice iz druge košnice, koje su nakon prikupljanja nektara i polena greškom ušle u njihovu košnicu, tad će im pčele dozvoliti da se oslobode svog tereta.
Pritom, feromonom tipa 2-heptanon pčele obilježavaju i cvjetove s kojih su pokupile polen ili nektar, čime ostavljaju upozorenje drugim pčelama da na konkretnom cvijetu ne gube vrijeme. A kad nađu jedno bogato izvorište, osim svojim klasičnim plesom, pčele će ovo izvorište i put do košnice obilježiti posebnim feromonom i na taj način usmjeriti i ostale pčele iz svoje kolonije. U slučaju da dođe do rojenja, pčele koje se nalaze u novoj koloniji obilježavaju se istim feromonom, da bi se na kraju okupile na svom novom staništu.
Matica koja napusti košnicu radi parenja, ispuštanjem feromona zavodi muške pčele i odaje im svoju lokaciju.

Pčele u Kur’anu
Pčele, koje predstavljaju samo jednu stranicu knjige kosmosa, sigurno imaju još mnogo čudesnih svojstava koje nismo uspjeli dokučiti. U Kur’anu stoji: “Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!’ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.” (En-Nahl, 68-69)
Ovim nam se daje do znanja da ovu sićušna bića posjeduju svojstva vrijedna divljenja i stalnog istraživanja.

izvor: NOVO VRIJEME

Nema komentara:

Objavi komentar