Među muslimanima se već godinama ponavljaju dva velika slogana. Prvi je općepoznat: Zapad je nemoralan i izvor je svih globalnih prijetnji! Drugi je više eshatološki: Zapad propada ili će uskoro propasti! Sjećam se mnogih poznatih knjiga i predavanja u kojima je najavljivan kolaps Zapada kasnih 1980-ih
Zapad nije propao. Naprotiv, njegov naučni i tehnološki napredak se nastavio, dok su se generacije muslimana širom svijeta pretvarale u “iPhoneovsku generaciju”. Tačno je da Zapad ima mnoge materijalne i nematerijalne probleme. Ipak, kad usporedimo Zapad s muslimanskim svijetom, uočit ćemo da ne postoji nijedno polje u kojem su muslimani bolji.
Nedavni događaji bi trebalo da budu šokantni za prosječnog muslimana koji razmišlja o Zapadu. Hiljade muslimana jure ka raznim zapadnim zemljama s ciljem da započnu bolji život. Muslimani iz Sirije, Iraka i mnogih drugih zemalja pokušavaju migrirati u zapadne zemlje. Zašto muslimani napuštaju svoje historijski muslimanske zemlje? Odgovor je jasan: više nisu u stanju štititi svoj život, čast i porodicu. Više nisu u stanju hraniti svoju djecu. Nameće se još jedno pitanje: zašto muslimani odlaze u zapadne a ne u muslimanske zemlje kakva je Saudijska Arabija? Odgovor je ponovo jasan: ne postoji mnogo muslimanskih država koje muslimanskim migrantima mogu ponuditi humane uvjete poput onih u zemljama Zapada.
Kako to da je “nemoralni Zapad” postao odredište za muslimanske migrante? Zar to ne bi trebalo postiditi one koji su godinama govorili da Zapad propada i da je nemoralan? Decenijama se govorilo da su muslimanske zemlje adresa na koju se potlačeni narodi širom svijeta mogu obratiti. Danas je situacija drukčija. Muslimanske djevojčice i dječaci od kršćanskog Zapada traže zaštitu kako im se ne bi zameo trag u vlastitoj zemlji. Ili, preciznije kazano, muslimani od kršćanskog Zapada traže zaštitu kako bi se zaštitili od drugih muslimana. Činjenica je da iako kršćanstvo nije državna religija nijedne zapadne zemlje, ono je ipak kulturološki prisutno u raznim aspektima zapadne politike i društva. Još je važnij Kako to da je “nemoralni Zapad” postao odredište za muslimanske migrante? Zar to ne bi trebalo postiditi one koji su godinama govorili da Zapad propada i da je nemoralan? Decenijama se govorilo da su muslimanske zemlje adresa na koju se potlačeni narodi širom svijeta mogu obratiti. Danas je situacija drukčija e to da je Zapad i dalje kršćanski za mnoge muslimane.
Pročitao sam nedavno članak kanadske novinarke Allison Jones o najnovijim grupama sirijskih izbjeglica koje su stigle u Kanadu. Jedan Sirijac je veoma slikovito opisao traumatičnu situaciju iz perspektive pojedinca s Bliskog istoka i njegovog odnosa prema Zapadu: “Mnogo smo propatili. Sad nam se čini kao da smo iz pakla došli u raj.”
Nema potrebe dalje pojašnjavati ovu izjavu jer je očito da se pakao odnosi na Siriju, njegovu domovinu. Mora da je mu je bilo teško reći da je njegova historijska otadžbina danas pakao, dok se raj u ovom slučaju odnosi na Kanadu. Sigurno bi se mnogi Sirijci složili s ovom izjavom. Milioni ljudi iz zemalja Bliskog istoka bi radije živjeli na kršćanskom Zapadu nego u svojim domovinama.
Poznati arapski pjesnik Ibn Džubejr je u 12. stoljeću zapisao ove stihove:
Ako postoji raj na zemlji, onda je to Damask,
a raju na nebesima je opet ravan Damask.
Prema tome, ne možemo a da se ne pitamo kako to da se muslimanski raj, Damask, pretvorio u pakao za muslimane. Damask, grad koji je Ibn Džubejr poredio s rajem, danas je poput pakla za Sirijca koji je napustio svoju zemlju da bi izbjegao smrt u građanskom ratu.
Još je indikativnija reakcija muslimana na ove događaje. Razvijaju li danas muslimani kritičniji pristup prema sebi, svom društvu i politici nakon nedavnog haosa u mnogim muslimanskim zemljama, ili nastavljaju s ustaljenim govorima protiv Zapada koji sprečava muslimane da uvide svoje nedostatke?
izvor : NOVO VRIJEME
Nema komentara:
Objavi komentar