Dvije šake oraha dnevno za jako srce

Samo dvije šake oraha dnevno mogu vam pomoći u prevenciji srčanih bolesti, pokazala je nova studija

 Orasi snižavaju ukupni holesterol i tako smanjuju šanse za srčani udar. Ovi plodovi sadrže neke vrlo važne nutrijente poput nezasićenih masti, proteina, vitamina i minerala, kažu istraživači.
Dr. Majkl Falk iz Instituta “Life Sciences” je sa kolegama sproveo detaljan pregled i metaanalizu 61 kontorlisane studije o djelotvornosti oraha.
Ispostavilo se da oni snižavaju takozvani “loši” holesterol i ApoB, primarni protein koji se nalazi u tom holesterolu.
Dr. Falk kaže da bi dnevno trebalo unositi barem dvije šake oraha, za maksimalan efekat.
Osim toga, rezultati su pokazali da orasi najbolje djeluju na snižavanje rizika od srčanih bolesti kod osoba koje pate od dijabetesa tipa 2.
Orasi, inače, sadrže alfa-linoleinsku kiselinu, odnosno biljnu “verziju” omega 3 masnih kiselina, a bogati su i vlaknima i proteinima.
Studija je objavljena u stručnom časopisu “American Journal of Clinical Nutrition”.

izvor : NOVO VRIJEME

Djeca koja doručkuju imaju bolje ocjene u školi

Istraživanje velških naučnika pokazuje kako djeca koja kvalitetno doručkuju imaju bolje ocjene u školi, prenose mediji





Naučnici s Cardiff University su se koristili podacima za oko 5.000 djece u dobi od 9 do 11 godina.
U prosjeku su djeca koja su kvalitetno doručkovala imala dvostruko veće izglede za natprosječno dobre ocjene na standardiziranim testovima.
Poboljšanja u pogledu ocjena nisu uočena kod djece koja su "doručkovala" tzv. brzu hranu ili slatkiše.
Pokazalo se i kako djeca koja nemaju odgovarajući doručak češće pate od pomanjkanja koncentracije.

izvor : NOVO VRIJEME

Koji čaj je najbolji za vaše zdravlje?

Nedavno sprovedeno istraživanje pokazalo je da žene koje piju čaj od kamilice duže žive, pa je Telegraph odlučio da otkrije koje vrste čajeva nose najviše zdravstvene koristi

 zeleni čaj
Ovaj napitak je bogat polifenolom koji se zove EGCG, a koji najvjerovatnije utiče na ljudsko zdravlje i bolesti. Osim toga, antioksidansi u zelenom čaju navodno sprječavaju pojavu karcinoma dojke, pluća i želuca.
Također se tvrdi da šoljica zelenog čaja predstavlja dobru zaštitu od demencije i nastanka Alzhajmerove bolesti, kao i da može da smanji nivo holesterola.

Crni čaj
Naučnici su otkrili da oni koji piju dvije do tri šoljice ovog čaja dnevno, imaju 50 posto manje šanse od pojave ranih tragova demencije, u poređenju s ljudima koji ga ne piju.
Istraživanja su također pokazala da ovaj topli napitak može da smanji rizik kod moždanog udara, ali i zaštititi pluća od štete prouzrokovane pušenjem.

Čaj od mente
Smatra se da čaj od mente poboljšava varenje, ali i da pomaže u borbi protiv stresa.
Osim toga, pomaže u opuštanju mišića, što je problem s kojim se susreću ljudi koji pate od stresa ili anksioznih poremećaja.

Kamilica
Osim što se povezuje s dugovječnošću kod žena, naučnici napominju i da ispijanje čaja od kamilice može da pomogne u regulaciji dijabetesa.
Zbog toga što čisti i hidratizuje kožu, kamilica se smatra i vrijednim borcem protiv problema sa kožom.

 izvor: NOVO VRIJEME

Život sjedeći: Fizička neaktivnost neprirodna je tijelu

Dok je našim precima u borbi za opstanak bilo potrebno 7.000 kalorija dnevno, današnjem čovjeku dovoljno je od 2.000 do 2.500 kalorija (8.400 do 10.500 kJ). No, nažalost, naš užurbani Homo sapiens ne samo da živi sjedeći, on također uzima i mnogo veće količine hrane


U povijesti čovječanstva poznata su nam dva različita životna stila. Jedan je onaj koji je pratio veći dio čovjekove evolucije, a to je lov, sakupljanje hrane, bježanje od neprijatelja, dakle – povezan s neprestanim kretanjem, trčanjem, u želji da se preživi. Takav je život iziskivao veliku snagu i izdržljivost. Drugi je urbanizirani stil, karakteriziran nekretanjem, tj. “sjedećim zanimanjima”. Prošlo je odveć mnogo vremena kako plaćamo danak tome drugom životnom stilu savremene civilizacije. Danak nije mali: prava epidemija bolesti krvnih žila u svijetu uzrokovana je ne samo nedovoljnim kretanjem nego i nepravilnom ishranom, pušenjem i obiljem psihičkih stresova kojima smo izvrgnuti.
Mišićni rad je nužan preduvjet za život i opstanak čovjeka. Naši preci imali su toga rada napretek, za razliku od današnjeg čovjeka čiji se fizički napori, s porastom automatizacije i mehanizacije, stalno smanjuju. Dok je našim precima u borbi za opstanak bilo potrebno 7.000 kalorija dnevno, današnjem čovjeku dovoljno je 2.000 do 2.500 kalorija (8.400 do 10.500 kJ). No, nažalost, naš užurbani Homo sapiens ne samo da živi sjedeći, on također uzima i mnogo veće količine hrane. U prosjeku dnevno uzima oko 3.150 kalorija, što je prekomjerna količina s obzirom na nivo njegove fizičke aktivnosti ili, možda je bolje reći, neaktivnosti.

Čovjek i jedra brodova
Akademik A. I. Berg izračunao je da je u pretprošlom stoljeću od ukupne energije, umjetno proizvedene i korištene na Zemlji, 96 posto otpadalo na mišićnu snagu čovjeka i domaćih životinja. Samo četiri posto proizvodila su jedra na brodovima, vjetrenjače, vodenični kotači, parne mašine. U naše vrijeme, međutim, samo se jedan procent energije proizvodi mišićnom snagom. Mnogi ljudi osjećaju posljedice pomanjkanja kretanja i tjelesne aktivnosti. Razvojem civilizacije, urbanizacije i mehanizacije porasla je učestalost nekih bolesti kakve su povišen krv Kad nema zdravlja, pamet ne može sebe otkriti, umijeće ne može postati vidljivo, snaga se ne može boriti, bogatstvo postaje neupotrebljivo i inteligencija se ne može primjenjivati ni tlak, srčani infarkt, šećerna bolest (dijabetes), povećanje masnoće u krvi (hiperlipidemija), gojaznost, neuroze, ozljede na poslu i u saobraćaju. Neki bolesti civilizacije nazivaju “bolestima nekretanja” ili “bolestima sjedećih zanimanja”.
Oduvijek se zdravlje smatralo osnovnim preduvjetom dobrog života. Herofilus, liječnik Aleksandra Velikog, jednom je napisao: “Kad nema zdravlja, pamet ne može sebe otkriti, umijeće ne može postati vidljivo, snaga se ne može boriti, bogatstvo postaje neupotrebljivo i inteligencija se ne može primjenjivati.”

“Začarani četverokut”
Mnogi od nas još su robovi “začaranog četverokuta”: stolica na radnom mjestu, automobil, lift i fotelja ispred omiljenog ekrana. Koliko sati presjedimo ispred TV-ekrana? Nedovoljno kretanje je savremena i jako raširena bolest. Nevjerovatno je dokle smo stigli: čak imamo i automatske mjenjače, jer nam je teško ustati s udobnog kauča. Hodanje, temeljni dio naše fizičke aktivnosti, sveo se na najmanju moguću mjeru.
U nekim zemljama s razvijenom sviješću o važnosti zdravog života i tjelovježbe, sportskom aktivnošću bavi se od 30 do 50 posto stanovništva. Amerikanci su među prvima, još šezdesetih godina prošlog stoljeća, počeli mijenjati životni stil. Milioni Amerikanaca počeli su provoditi program tjelovježbi, razumniju prehranu i smanjivati pušenje. Danas samo jedna trećina Amerikanaca puši i više od polovine populacije svjesno vodi brigu o svojoj fizičkoj kondiciji. Organizam u dobroj kondiciji i punoj funkciji postao je važan dio njihove kulture. To je dobar primjer kako se sportskom rekreacijom, kao faktorom aktivnog odmora, mogu uspješno popraviti i nadoknaditi negativni utjecaji svakodnevnog stresnog života.
Čovjek nije stvoren da bude u mirovanju. Fizička neaktivnost je sasvim neprirodna njegovu tijelu.


izvor  NOVOVRIJEME

Pametne mašine: Šta se krije iza vještačke inteligencije?

Vještačka inteligencija (Artificial intelligence - AI) je nauka izrade pametnih mašina koja je prešla dug put od 1950-ih godina, kad se pojavila, pa do naših dana. Danas roboti rade zajedno s ljudima u hotelima i tvornicama dok se autonomni automobili uveliko testiraju na cestama


Iza scene, AI-mašine u obliku pametnih algoritama “rade” na berzama, nude prijedloge za knjige i filmove na Amazonu i Netflixu, čak se koriste i za pisanje zanimljivih članaka.
U prošlih nekoliko sedmica BBC je istraživao vještačku inteligenciju: od načina kako napraviti mašinu koja “razmišlja”, ponašanja u radu te mogu li i kako AI-mašine biti kreativne u današnjem svijetu. Za mnoge, polazna tačka za AI-mašine su filmovi. Dakle, koliku danas snagu ima AI koju smo kreirali i kakva nas budućnost očekuje?

“Sveznajuće” mašine
Hal je možda najpoznatija umjetna inteligencija s kojom je krenulo loše. Kreirao ju je Arthur Clarke C. 2001. godine za knjigu i film “A Space Odyssey”. Dizajniran za kontrolu sistema Discovery One spacecraft (izmišljeni svemirski brod koji se pojavljuje u “A Space Odyssey”), a koji ima veoma dobru interakciju s posadom, Hal vrlo brzo preuzima vlastiti kurs – onaj koji ne uključuje ljude.
Trenutno, najbliži Halu je Watson, IBM-ov superkompjuter koji može razumjeti prirodni jezik i čitati milione dokumenata u sekundi. Godine 2011. pobijedio je dva najbolja svjetska igrača u kvizu “Jeopardy”. Za razliku od Hala, Watson trenutno radi zajedno s ljudima u različitim oblastima, kakve su istraživanje i razvoj odjela velikih kompanija, naprimjer “Proctor & Gamble” i “Coca-Cola”, pomažući im da pronađu nove proizvode. Također se koristi u desetak američkih bolnica, pomažući onkolozima pri pronalasku tretmana za rak. Watson je inkorporirao igračku dinosaurusa, dopuštajući djeci da prvi put dođu u dodir s AI. Djeca mogu postaviti pitanje dinosaurusu, a Watson će pokušati odgovoriti na njih.

Roboti ubice
Terminator T-800, robot iz filma istog naziva, ima živo tkivo preko metalnog endoskeleta i programiran je da ubija u ime Skyneta, umjetnointeligentnog sistema koji se uvukao u svijet kompjutera s namjerom da uništi ljudsku rasu. No, AI, koji se još razvija, programira se da pomogne čovječanstvu. Izuzetak su vojni roboti koji se sve više razvijaju za raspoređivanje na ratištima, gdje njihova uloga može biti sporna. Američka vojna jedinica “DARPA” razvija ogroman broj robotskih kompleta, kakvi su egzoskeleti koji vojnicima daju nadljudsku snagu i uveliko pomažu prilikom donošenja odluka.
Tu su i Atlas-roboti, koje je razvio “Boston Dynamics”, namijenjeni za traganje i spašavanje. Iako trenutno ne postoje roboti ubice, postoji mnoštvo kampanja koje se trude zaustaviti njihovu proizvodnju, a iz UN-a poručuju da se ne bi trebalo proizvoditi oružje koje će raditi bez ljudske kontrole.

Korisni roboti
Robot C-3PO je humanoidni robot-pratilac iz “Star Wars” filmova. Dizajniran je da služi ljudima i uspješno je uvršten u više od šest miliona oblika komunikacije. Njegov glavni zadatak je da pomogne u ponašanju, običajima i prijevodu, tako da se sastanci različitih kultura odvijaju bez problema. Danas se robot-pratilac sve više koristi i uključuje u svakodnevnicu. Pepper je humanoidni robot, razvila ga je tehnološka kompanija “SoftBank”, a pušten je u prodaju u Japanu ovog ljeta i rasprodan u najkraćem periodu.
Razlog za njegovu veliku potražnju je što Pepper navodno može prepoznati ljudske emocije. Dakle, ako izgledate tužno kad dođete kući s posla, robot će vam predložiti da slušate muziku ili radite nešto korisno kako biste popravili raspoloženje. Robot Pepper je naučio prepoznavati ljudske emocije gledanjem različitih videoklipova na kojima su prikazivani izrazi lica.


IZVOR novo vrijemr

Da li smijemo da pijemo kahvu koja je dugo stajala?

Da bi omiljeni jutarnji napitak imao razbuđujuće dejstvo trebalo bi ga popiti u roku pola sata. Evo i zašto
Ostalo je još nekoliko sati do kraja radnog vremena i već polako osjećate umor. U jednom trenutku posežete za šoljicom skuhane kahve koja vam od jutra stoji na stolu i pitate se: "Smijem li ja to uopće da popijem?” Evo odgovora na to pitanje.

Šta ako je riječ o kahvi s mlijekom?
Ako je dobro zatvoreno i stavljeno u frižider, mlijeko može ostati svježe i sedam dana nakon otvaranja. Ako ga pak ostavite u kahvi (nes ili crnoj) više od nekoliko sati, skuhajte sebi novu kahvu.

Mijenja li se vremenom ukus skuhane kahve?
Skuhana kahva može da promijeni ukus i nakon 30 minuta, a poslije tog vremena imate otprilike četiri sata prije nego se ulja iz kahve pokvare, što rezultira lošijim ukusom ovog napitka. Dakle, kahvu je najbolje popiti do pola sata nakon kuhanja.

Šta se dešava kad crna kahva odstoji?
Crna kahva je tad sigurna za piće, mada vjerovatno neće imati jednako dobar ukus kao kad je tek skuhana. Bolja je ideja napraviti novu, a ako ste riješili da popijete tu kafu, bolje je da bar prethodno zagrijete kahvu.


izvor: NOVO VRIJEME

Koliko vode nam je zaista potrebno?

 Svi smo čuli da treba piti osam čaša vode dnevno. Međutim taj savjet nije baziran na naučnim dokazima, a za neke ljude to može biti veoma štetno, izjavili su istraživači sa Harvarda


 Oni su zaključili da je pola litre do litar i po tečnosti dnevno idealan unos. Ključna riječ je tečnost, što znači da ne podrazumjeva samo vodu .
„Misli se generalno na tečnost,“ izjavio je jedan doktor iz Klivlenda. “To ne mora nužno da bude voda već i salata, voće, supa. To su sve namirnice koje u sebi imaju dosta vode.”
Takođe je važno, naročito ako ste izloženi visokim temperaturama, da obratite pažnju na znake dehidratacije koje uključuju vrtoglavicu, slabost, lupanje srca i tamnu mokraću.
Niko nije siguran odakle je potekao podatak o dnevnom konzumiranju osam čaša vode, ali Medicinski institut preporučuje dnevni unos tri litra tečnosti za muškarce i 2.2 litra za žene.

Kada djetetu treba dozvoliti da ima mobilni telefon?

Iako djeluje da svi danas imaju mobilne telefone, teško je odlučiti kada je pravo vrijeme da ga dobije i vaše dijete

 Prema dječijem psihijatru Dječije klinike u Clevlandu, dijete treba informisati o opasnostima koje nosi taj uređaj, ali i kako da ih prevaziđe i shvati pravila adekvatne upotrebe telefona.
Djeca mlađa od 10 godina ne treba da imaju telefon, smatra Osterman. Osim toga, on ili ona treba da budu dovoljno zreli da razumiju opasnosti s kakvim se mogu susresti na internetu i odgovornosti koju imaju.
Osterman savjetuje roditelje da prvo objasne djetetu posljedice neprikladnog ponašanja i navedu im primjere iz stvarnog života.
“Uvijek govorim roditeljima da prate, prate, prate i budu upućeni u ono što se dešava u djetetovom životu, tako da on ili ona budu dovoljno opušteni da razgovaraju s vama, ukoliko se pojavi neki problem”, kaže on.
Osterman dodaje da roditelji treba da postave kontrolu nad telefonom, a ako se dijete pobuni, jednostavno mu ne treba dozvoliti da isti posjeduje.


izvor: NOVO VRIJEME

Šta se dešava kada jedemo brzu hranu 5 dana zaredom?

Ako ste bar jednom pomislili da možete da jedete brzu hranu pet dana zaredom, a da tijelo ipak ne "istrpi" previše, u velikoj ste zabludi, pokazalo je istraživanje univerziteta Virginia Tech

Prema novoj studiji koju je sproveo univerzitet Virginia Tech, samo pet dana konzumiranja masne hrane može da promijeni način na koji tijelo obrađuje hranljive materije.

Istraživači su u istraživanje uključili 12 mlađih muškaraca koji su se tokom istraživanja hranili masnim kobasicama, hamburgerima, keksom, sirevima… Iako se za to vrijeme nisu ugojili, sposobnost mišića da obradi glukozu bila je prekinuta.

Većina energije potrebne tijelu koristi se za održavanje tjelesne temperature (bazalni metabolizam), pri čemu su primarni izvori energije ugljeni hidrati (glukoza) i masti. Mišići "razbijaju" glukozu i pretvaraju je u energiju.

Promjena u tim procesima razgradnje glukoze povećava rizik od nastanka zdravstvenih problema i obolijevanja od dijabetesa.


izvor: NOVO VRIJEME

Roditeljstvo: Majka i otac – prvi odgajatelji

Osnovna zadaća i smisao ljudskog života jeste traženje znanja i spoznaje. “Život u kojem je čovjek nesvjestan sebe nije vrijedan življenja”, kaže mudrost. Tragom takve mudrosti može se kazati da su djetinjstvo i mladost najvažnija doba u formiranju čovjekove ličnosti. Od onoga što utječe na pojedinca u periodu djetinjstva i mladosti ovisi njegova budućnost. Pedagoginja Džemila Begić ističe: “Ukoliko dijete svoje vrijeme provodi u pozitivnom i šarolikom okruženju koje će odmalena podsticati njegov razvoj, koje će jačati i izoštravati njegove sposobnosti, razvijati njegovu kreativnost i njegovoj mašti dati određeno usmjerenje; utoliko se povećavaju njene ili njegove šanse da postane sretna i životom zadovoljna osoba, bez obzira na to koju profesiju kasnije odabrala, čime se bavila i kakvim izazovima bila izložena.”
Upravo zbog toga uloga učitelja poprima još veću važnost. Ali, kako objašnjavaju današnji pedagozi, moguće je da “većina ljudi budu učitelji, ali veoma mali broj njih mogu biti i odgajatelji”. U današnjem svijetu izbor ponuđenih zanimanja, ponašanja i profila svakodnevno raste, s njima i čovjekova zbunjenost pred tim mnoštvom, pa su mu potrebni učitelji-odgajatelji.
Dječiji mentalni sistem je najbrži “stroj za kopiranje”, a njihova prva škola jeste njihova kuća. Majka i otac trebaju da budu svjesni da su prvi odgajatelji i svoje obaveze bi trebali obavljati tako da ne naruše interese djeteta i svoje odgojne ciljeve koje imaju s njim. Dijete, bez obzira na uzrast, treba ostati u centru pažnje roditelja.
“U ovom užurbanom i stresnom svijetu mnoštvo je obaveza i, realno, čovjek ne može stići posvetiti se porodici koliko bi želio. Suprug i ja imamo malog dječaka i, bez obzira na to što tokom sedmice ne provodimo dovoljno vremena s njim, nedjelja je naš dan. Djetetu je potrebna pažnja svakodnevno, ali kad to ne uspijevamo, nedjeljom pokušavamo to nadoknaditi. Dijete vam to velikodušno i bez interesa vraća, zaista vrijedi”, zaključuje gospođa Begić.


izvor : NOVO VRIJEME

Kana za vas: Prirodna i zdrava boja za kosu

Osim što se koristi za bojenje kose, kana ima regenerativno djelovanje; ljekovito djeluje na kožu vlasišta, prirodno učvršćuje i jača kosu, sprečava opadanje, pridonosi gustoći kose i vraća joj prirodni sjaj. Prirodna i jedina boja kane je crvena, te se zato, da bi se postigle ove nijanse, kani dodaju toksične metalne soli. Takve kane su zapravo pune hemikalija

Kana (lat. Lawsonia inermis) se dobija od osušenih listova egipatskog zimzelenog grma Lawsonia alba. Grmovi ove biljke mogu narasti od dva do šest metara. Biljka se nakon branja suši na suncu, a potom se osušeni listovi melju u prah. Prah se koristi za bojenje kose, ali u nekim kulturama i za ukrašavanje tijela te za bojenje životinjske kože, noktiju, ali i predmeta od kože i vune. Ako se listovi uberu prije nego što potpuno sazriju, proizvod se zove zelena kana i pri bojenju kosi daje blažu nijansu crvene. Osim što kosi daje bakrenocrvenu boju, kana je poznata po svom ljekovitom djelovanju na dlaku i vlasište.

Dakle, njezino regenerativno svojstvo čini ju ljekovitom za kožu vlasišta, prirodno učvršćuje i jača kosu, sprečava opadanje, pridonosi gustoći kose te joj vraća prirodni sjaj. Općenito, kana pridonosi održavanju prirodne ravnoteže kose i vlasišta, efikasno uklanja perut jer sadrži antifungicidalna svojstva, jača i hrani korijen kose te čisti i hladi kožu. Nanošenjem kane na kosu, na površini vlasi nastaje zaštitni omotač koji sprečava prodor vanjskih štetnih faktora kroz keratinski sloj dlake. Tako se sprečava i gubitak vlage, a time i lomljivost kose. Upravo zato pojedini sintetički preparati za oblikovanje kose te proizvodi za njegu kose na kosi obojenoj kanom ne daju očekivani rezultat – jednostavno ne mogu prodrijeti u kosu. Ponekad se na kosi obojenoj kanom, ili, kako se to još u narodu kaže, oknivenoj kosi, ne može raditi ni minival.

Intenzivna crvena boja

Ključni sastojak lišća kane je narandžasto-crveni pigment lavsonija. U industrijskoj terminologiji, u kojoj se boje označavaju inicijalima C.I., ovaj pigment nosi naziv “natural orange 6″ (prirodna narandžasta 6). Sušeni mljeveni listovi kane daju zeleni prah, koji, zbog prisustva hlorofila, bojom ne odaje veliku količinu crvenog pigmenta koji sadrži, ali kad se smjesa od mljevenog lišća kane i blago zakiseljene vode nanese na kosu, molekule tog crvenog pigmenta lahko prelaze iz smjese na kosu, vežući se za keratin. Tako prodiru prema najdubljim slojevima dlake i tu se zadržavaju.

Učestala primjena kane pridonosi nakupljanju pigmenta na površini dlake i intenziviranju boje, te dugotrajnom zadržavanju pigmenta u strukturi dlake. To u principu znači da se ova prirodna boja gotovo nikako ne ispire iz kose, a izuzetno ju je teško prekriti nekom drugom bojom, bilo prirodnom ili sintetičkom. Kana koja je dostupna na tržištu pojavljuje se u nekoliko boja: crna, smeđa, kesten, plava itd.

Prirodna i jedina boja kane je crvena, te se zato, da bi se postigle ove nijanse, kani dodaju toksične metalne soli (olovni acetat, nitrat srebra, soli bakra, nikla, kobalta, bizmuta i željeza), hemijske boje, pa čak i parafenilendiamin, uobičajeni sastojak hemijskih boja za kosu za koji je ustvrđeno da izaziva alergije. Ti aditivi često nisu navedeni u popisu sastojaka, jer to nije nužno u zemljama iz kojih se uvoze. Takve kane su zapravo pune hemikalija. Metalne soli iz ovih boja mijenjaju i fiksiraju boju i mogu izazvati lošu reakciju u kombinaciji sa sintetičkim bojama za kosu, te tako ozbiljno oštetiti kosu. Ako komercijalno pakovanje kane sadrži bočicu nekog razvijača, sigurno nije riječ o prirodnoj kani i kvalitet kose nakon bojenja može postati lošiji.

Vrste kane

Iako na tržištu postoji mnoštvo nijansi, od plave do crne, kana je zapravo samo jedna – ona koja ima crveni pigment, a čiji je prah zelene boje i miriše na sijeno. Iako se kana uzgaja u mnogim dijelovima svijeta, njezin je pigment, bez obzira na porijeklo, uvijek narandžasto-crvene boje. Ovisno o klimatskim uvjetima i strukturi tla, boja i struktura listova može biti ponešto drukčija, pa se koncentracija pigmenta može razlikovati od kane do kane, no uvijek je riječ o nijansama crvene boje. Naravno, to kako će kana izgledati na kosi ovisi i od nečije prirodne boje kose.

Tamnijoj, smeđoj kosi kana daje topao, crvenkast sjaj, a svjetlija kosa dobija crvenkastozlatni ton. Kana ne čini kosu svjetlijom i nije prikladna za plavuše ili za kosu koja je više od dvadeset posto sijeda, bijela, obojena, izbijeljena ili s pramenovima, jer će joj dati neprirodnu narandžastu boju.

Proizvod koji je na tržištu prisutan pod nazivom crna kana najčešće je mješavina kane i indigo-boje, koja se dobija od istoimene biljke (Indigofera tinctoria), a ta mješavina daje crnu boju s tamnoplavim odsjajem. Takozvana neutralna kana jest zeleni prah koji miriše poput svježe pokošene trave, ali to ustvari nije kana i nije neutralna. Dobija se iz biljke Cassia obovata i ima zlatnožuti pigment, pa je idealna za njegu prirodne plave ili žućkaste sijede kose. Njeguje oštećenu kosu dajući joj sjaj. U istu svrhu može poslužiti i srodnica ove biljke Cassia auriculata, koja se koristi i u tradicionalnoj ajurvedskoj medicini.
Da bi se dobila zlatna nijansa, kana se može miješati sa šafranom, kurkumom ili vrstom hibiskusa koji daje žutu nijansu. Da bi se dobile nijanse smeđe, kanu je moguće pomiješati s indigom, a za svjetlije smeđe nijanse u kanu se može dodati kahva, ljuske oraha, crni čaj i slično. Za intenzivnije nijanse crvene, umjesto vode se može upotrijebiti i čaj od hibiskusa.

Kako se koristi

Kana se obično miješa s vrućom vodom u glatku smjesu. Smjesa se mora nanositi četkom, od korijena prema krajevima, na vlažnu kosu. Nakon što se oboji jedan pramen, treba ga odmaknuti nastranu, i tako redom.

Na kosi je treba ostaviti da djeluje barem sat. Što duže kana ostane na kosi, to će njezin intenzitet biti jači.
Nakon nanošenja kane kosu treba zamotati, i to najbolje u plastičnu vrećicu, kapu ili foliju, te preko toga omotati peškir, jer se ovako zadržava toplina glave i kose, koja pojačava i ubrzava djelovanje pigmenta iz kane. Kosu je potom potrebno dobro isprati vodom i šamponom.

Treba znati i to da kana ostavlja tragove po koži i odjeći, slično kao i sintetske boje, pa je potrebno nositi rukavice. S odjeće je kanu nemoguće isprati, pa je potreban veliki oprez tokom bojenja. Također, dobro je nanijeti kremu za lice na rub kože uz kosu, kako ne bi ostale crvene mrlje na licu.

Jedna mirisna priča: Bosanska Alisa u Zemlji čula

Alisa Ajanović je osoba koja svijet promatra očima nekog ko se ne miri s mnogobrojnim nametnutim aksiomima u životu. Jedan od takvih aksioma odnosi se na naše povjerenje spram kozmetike i lijekova, koji su proizvodi unosnih svjetskih industrija. Svi imamo mogućnost, ali i obavezu da zastanemo i razmislimo o svemu što nam se nudi

Stari Latini bi znali kazati: "Nomen est omen", iliti: "Ime je znak." Svakako su bili upravu.
Ovaj put ispričat ćemo vam priču u kojoj sve miriše na Lijepo. To je priča o jednoj Alisi. Pravoj, pravcatoj bosanskoj Alisi. Alise su, kao što znamo, zadužene da nas povedu u Zemlju čudesa. To im je jednostavno posao. Nešto kao turistički vodič ili putnički savjetnik možda.

Bilo kako bilo, gospođa Alisa Ajanović iz Sarajeva odgovorno je ponijela svoje ime i veoma ozbiljno se prihvatila obaveze da ljudima predstavi čudesni svijet mirisa, zarobljen u još čudesnije oblike. To su oblici prirodnih handmade-preparata za njegu, relaksaciju i revitalizaciju tijela.

Specifična laboratorij-kuhinja

U malom toplom kutku Alisinog stana nalazi se jednostavan osobni laboratorij. Ipak, da budemo precizniji, on je više nalik na specifičnu kuhinju. U njemu sve miriše na čistoću i med, more, citruse, četinare i zrikavce. Ali i na pašnjake, šarm prkosnog krša, svježinu bosanske šume i raskoš đulistana. A sve to utkano je u mirisne pramenove Orijenta i utopljeno u omamljujuće tonove egzotike. I, naravno, sve podsjeća na Alisu.

U ovoj kuhinji se muti, miješa, kuha, hladi, suši, cijedi, melje, sjecka i renda, topi i stvrdnjava, i svašta nešto. Iz nje izlaze najrazličitije poslastice za naša čula. Kreme, balzami, mehlemi, sapuni, šamponi, dezodoransi, maske i tonici, čajevi, tinkture, parfemi, inhalatori… Svi njeni preparati su potpuno neškodljivi; naprotiv, oni su blagotvorni, ljekoviti i regenerirajući. Oni su odgovor na sve hemikalije koje svakodnevno zagađuju nas i našu okolinu. Oni su, kako sama Alisa veli, “oblik borbe protiv trovača”. Definitivno, eco-friendly. Reklo bi se, haman pa gastro-friendly.

Alisin stav je da ono što ne može pojesti neće ni upotrebljavati za pripremu svog njegujućeg preparata ili ljekovite otopine. Tog principa se ona drži, kako u odabiru sastojaka tako i prilikom oblikovanja handmade-proizvoda. Naime, sve što izađe iz ove kremaste kuhinje, kad ga prvi put ugledate ili pomirišete, najprije biste zagrizli ili popili s guštom. Nekako vam dođe “ofirno” da takvu poslasticu mažete, naprimjer, po stopalima.

Kako je počelo…

Alisa Ajanović je osoba koja svijet promatra očima nekog ko se ne miri s mnogobrojnim nametnutim aksiomima u životu. Aksiomima koji su postali sistemski kodeks vrijednosti i obrazac ponašanja tako što se zdušno podržavaju putem medijskog djelovanja, obrazovnih kurikuluma, globalnih vladinih i nevladinih projekata u svim društvenim sferama života. Jedan od takvih aksioma odnosi se na naše povjerenje spram kozmetike i lijekova koji su proizvodi unosnih svjetskih industrija. Svi imamo mogućnost, ali i obavezu da zastanemo i razmislimo o svemu što nam se nudi i preporučuje za upotrebu (uključujući i informacije). Možemo, naprimjer, zastati i promisliti: čekaj malo, možda to sve i nije tako bezopasno i učinkovito kakvim se predstavlja!? A potom se, zdravlja radi, malo potruditi saznati nešto više o tome.

Vođena pozitivno kritičkim tokovima misli, Alisa će razviti svoju prohumanu i ekološki posvećenu ideju u svoj specifičan hobi-projekt, koji će u početku biti orijentiran na njenu porodicu, prijatelje i rođake.

“Prvi moj proizvod bio je prirodni dezodorans za moje ukućane. Djeca su počela ulaziti u pubertet i trebalo je nešto da ih zaštiti od znojenja i neugodnih mirisa, a već mi je bilo poznato koliko su dezodoransi koje nudi hemijska industrija štetni. Tako da sam prvo smućkala nešto što estetski nije bilo baš najprikladnije ali je davalo rezultate. Vremenom sam upornim pokušajima postigla strukturu kakvu sam željela”, govori za Novo vrijeme Alisa Ajanović.

Dodaje da postoji određen broj ljudi koji su upoznati sa štetnošću hemijskih kozmetičkih preparata i oni joj se javljaju zbog određenih potreba. “Ja sam bila rada ograničiti se na proizvode za njegu lica i tijela, ali je mnogo onih koji se javljaju zbog dermatoloških problema. Prirodna kozmetika, kakva je liječenje biljem, u ovakvim slučajevima daje rezultate samo dugoročnom upotrebom i ustrajnošću. Naprimjer, farmaceutska krema je napravljena da vam uštedi vrijeme, da se brzo upije ili da trenutno otkloni neki kožni problem. Međutim, ti se problemi s prestankom korištenja tih krema opet javljaju. Imam neke planove, ali zasad samo uživam u ovome što radim za svoje prijatelje i porodicu. S posebnim zadovoljstvom svakodnevno istražujem i mućkam nove recepte. Ovo je ogromno gradivo koje vrlo ozbiljno shvatam, stoga imam još mnogo toga naučiti”, kaže Ajanović.

Zanimljivo je također da je ona ljubitelj “personalno orijentiranih” preparata. Šta to znači? To znači da prilikom izrade određenog preparata za nekoga, ona želi tu osobu prvo upoznati, pa tek onda pristupa izradi unikatne recepture. Već nekoliko godina Alisa je ustrajno i odgovorno u svakodnevnoj potrazi za novim saznanjima iz područja kojim se bavi. U tome joj mnogo pomaže intenzivno druženje s iskusnim ljudima u tom zanatu, znalcima o prirodi i ljubiteljima zdravog načina življenja. Tokom toplog druženja razmjenjuju svoja iskustva, razvijaju umijeće i produbljuju prijateljstvo. Jedan od najdražih uzora za nju je 92-godišnja komšinica koja nema gotovo nijedne bore na licu. Ali zato, šta god svježe uzme da pojede – narandžu, jabuku, krastavac i slično – dio ostavi za pomazati po licu. U želji za usavršavanjem u svojoj plemenitoj vještini, Alisa je uvijek u potrazi za novim izvorima informacija o herbalistici.

Ona svoju vještinu i saznanja, ali i svoja vjerovanja u moć i ljepotu prirode želi prenijeti na svakoga ko je otvoren za pozitivne promjene u životu. Zato bi joj bilo važno da proširi svoj hobi-projekt u veći i obuhvatniji NGO-sistem kako bi držala posebne radionice o pripravi prirodnih kozmetičkih preparata. Zasad ima podršku porodice i prijatelja. Na odgovornosti je svakog društva da ovakve, veoma savjesne, prohumane i ekološki obojene ideje i projekte podrži u svim potrebnim segmentima njihove realizacije. Nadamo se da ćemo uskoro moći uživati u jednoj iznimnoj i svakako neophodnoj nevladinoj organizaciji koja okolinu može samo osvježiti pozitivnim mirisima.

Uglavnom, tokom putovanja kojim nas je počastila naša Alisa došli smo do još jedne istine:

Bez obzira na to kako vam je ime, pronađite Čudo u sebi i hrabro ga pokažite ljudima. Tako ćemo učiniti dobro i sebi i drugima, a ovaj naš svijet čudesa učiniti ljepšim.

izvor: NOVO VRIJEME

Namirnice koje smanjuju rizik nastanka brojnih bolesti

Pravilna ishrana omogućit će vam da zaštitite organizam od brojnih mogućih oboljenja

Konzumiranjem sljedećih namirnica možete poboljšati vaše zdravlje.

Avokado- snižava holesterol

Jedan avokado na dan čuva srce i popravlja sveukupno zdravlje, utvrdila je nedavna britanska studija. On sadrži mononezasićene masti koje snižavaju nivo holesterola. Time se smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara.

Riba- smanjuje rizik od artritisa

Redovno konzumiranja ribe smanjuje rizik od pojave reumatoidnog artritisa, potvrdilo je istraživanja na ženama, koje je trajalo 15 godina. Žene koje su svake sedmice jele barem jednu porciju ribe imale su 52 procenta manji rizik od razvoja ove bolesti.

Za sve su zaslužne omega-3 masne kiseline koje ublažavaju upalne procese i smanjuju rizik od ukočenosti. Ribe izgrađuju mišiće i smanjuju rizik od povreda, ali sa godinama ih tijelo teže apsorbuje, pa su mu potrebne veće količine nego u mladosti.

Sok od cvekle- snižava krvni pritisak

Ovaj sok sadrži nitrate koji snižavaju krvni pritisak i smanjuju rizik od bolesti srca i bubrega, kao i od srčanog udara. Dovoljno je da pijete jednu do dvije šoljice soka na dan. Sok od cvekle je bogat antioksidansima, željezom, vitaminom C, manganom i folnom kiselinom, a svi oni smanjuju rizik i od dijabetesa, upala i karcinoma.

Topla čokolada- za bolje pamćenje

Čokolada blagotvorno djeluje na pamćenje, potvrdili su naučnici sa Harvarda. U studiji su podijelili ispitanike od 60 godina u dvije grupe, sa time da su jedni pili vruću čokoladu sa većim, a drugi sa manjim udjelom flavonoida. Kod ispitanika koji su dva puta na dan pili vruću čokoladu sa većim udjelom flavonoida pamćenje se znatno popravilo.

Zobena kaša- smanjuje rizik od dijabetesa

Ona obiluje biljnim vlaknima, koje redovnim uzimanjem mogu da snize krvni pritisak i do 30 procenata. Zobena kaša ima i svojstvo vezivanja masnoća za sebe čime snižava nivo lošeg holesterola u krvi. Na taj način štiti zdravlje srca, krvnih arterija i smanjuje rizik od nastanka srčanog i moždanog udara.

Ona je bogata i magnezijumom, koji stabilizuje nivo šećera u krvi, a samim tim i smanjuje rizik od dijabetesa.

izvor: NOVO VRIJEME