Digital clock

12.1.16

Ebru umjetnost: Umjetnost koja se izdignula iznad oblaka zaborava


49453.jpg




Nakon što je “sveta riječ” pretočena u pismo, to pismo je nakon nekog vremena došlo u dodir s umjetničkim sklonostima naših predaka. Iz jednog takvog dodira izrodile su se umjetnosti kakve su kaligrafija, iluminacija, ebru i koričenje. Tokom 16. stoljeća, kad je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu, i ove grane umjetnosti daju najljepše plodove


Ebru je umjetnost koja se izvodi na način da se po površini guste mase u čijem je sastavu velik procent vode nanosi boja, nakon čega se nastali motivi ili oblici prenose na površinu papira koji se postavlja iznad te tečnosti. Stoga se još zove i slikanje na vodi. Što se tiče porijekla naziva “ebru”, smatra se da dolazi od perzijske riječi “ebr” (nalik oblaku) ili “ab-ru” (površina vode), odnosno od čagatajske riječi “ebre” (naborano ili valovito). Zbog naboranog izgleda koji podsjeća na motive s mramora, na evropskim jezicima ebru je opisana kao “marmor papier”, “papier marbre”, “marbled “paper”, dok se na arapskom opisuje kao “varakul-mudžezza”.

Nastao u Buhari
Za ebru se vjeruje da je nastao u 8. i 9. stoljeću u Buhari, gradu na području današnjeg Uzbekistana. Odatle je ova umjetnost stazama Velikog puta svile, preko Irana i Anadolije, stigla do Istanbula. Poput drugih knjižnih umjetnosti, svoj razvojni put nastavlja u Istanbulu, gdje uspon umjetničkog izražaja doživljava tokom 16. stoljeća, a vrhunac u godinama 17. stoljeća. Slike rađene ebru-tehnikom u tom periodu su pronalazile put i do svojih kupaca na području Evrope.
Najstarije poznato djelo rađeno ovom tehnikom nalazi se u biblioteci Univerziteta u Istanbulu. Pretpostavlja se da je djelo nastalo prije 1519. godine. Postoji još jedna slika rađena ovom tehnikom, koja se čuva u istanbulskoj Topkapi palači, za koju se vjeruje da je naslikana 1539. godine. S obzirom na to da u to vrijeme nije postojala praksa potpisivanja slika, osim kod onih koje su nastale u posljednjem periodu Osmanskog castva, podaci o ranijim slikarima nisu nam dostupni.
Neka od poznatih imena u svijetu ebru umjetnosti su osmanski slikari poput Şebek Mehmet-efendije, Hatip Mehmet-efendije, Šejh Sadik-efendije, Nafiz-efendije i Hezarfen Ethem-efendije. Što se tiče ranih godina nakon osnivanja Republike Turske, do posebnog izražaja u ovoj umjetnosti došli su Necmettin Okyay, Sami Okyay, Sacit Okyay, Abdulkadir Kadri-efendija i Mustafa Duzgunman.

Nekoliko osnovnih grupa
Glede motiva i oblika koji se slikaju, ebru umjetnost je podijeljena na nekoliko osnovnih grupa. U zavisnosti od pravca pomjeranja boje na površini vode, nastaju vrste kakve su “gel git” – plima i oseka, “šal” – kašmirski ebru, “tarakli” – češljani ebru, “bulbul juvasi” – gnijezdo slavuja, “hatip” – ebru motivi i “čičekli” – cvjetni ebru. “Batal” – krupni ebru, tehnika je kojom se motivi nastali na vodi, bez ikakve manipulacije, prenose na površinu papira.
Prilikom ocjene ljepote jednog ebru djela, tri komponente se uzimaju u obzir. To su hav, hale i dezen. Hav predstavlja visinu boje na površini papira. Kad se dodirne, ona daje osjećaj baršunaste površine, a najbolji rezultati postižu se primjenom zemljanih boja. Hale (aureol), predstavlja svjetlosni krug koji se nalazi oko svake kapljice boje. Postiže se tako što se u smjesu boje doda životinjska (goveđa) žuč. Dezen predstavlja opći izgled ebru djela. Raspored boja, harmonija, oblik motiva, njihova pozicija i veličina, elementi su koji tvore dezen.
Kad je riječ o ebru umjetnosti, onda je moguće govoriti i o određenim ekolima. Turski ebru jedan je od ekola ili stilova unutar ove umjetnosti. Čini se da nije suviše pretjerano očekivati da umjetnici širom svijeta koji se bave ebruom svoju umjetnost nazivaju “turski ebru” ili da koriste samo tehnike koje se odnose na turski ebru. Umjetnost je univerzalna vrijednost. Oni koji daju najveći doprinos u očuvanju i razvoju jedne umjetnosti imaju pravo i da budu oni koji se najviše pitaju u tom domenu.
Veliki broj ebru umjetnika danas radi na način da im je ebru jedina okupacija. Međutim, postoje i umjetnici koji ebru koriste kao komplementarnu umjetnost u svom radu na umjetničkim poljima kakva su minijatura, iluminacija, kaligrafija i slikarstvo. Izrada ebru djela u svrhu njihove primjene na koricama knjiga praksa je na koju nailazimo Za ebru se vjeruje da je nastao u 8. i 9. stoljeću u Buhari, gradu na području današnjeg Uzbekistana. Odatle je ova umjetnost stazama Velikog puta svile, preko Irana i Anadolije, stigla do Istanbula. Poput drugih knjižnih umjetnosti, svoj razvojni put nastavlja u Istanbulu, gdje uspon umjetničkog izražaja doživljava tokom 16. stoljeća, a vrhunac u godinama 17. stoljeća. Slike rađene ebru-tehnikom u tom periodu su pronalazile put i do svojih kupaca na području Evrope samo u tragovima.

Tradicionalni i moderni ebru
Kad se govori o odnosu između tradicionalne i moderne ebru umjetnosti, mišljenja su vrlo raznolika. I dok neki umjetnici insistiraju na održavanju stila koji se oslanja na tradiciju, drugi su pak mnogo slobodniji glede izbora materijala i tehnika koje se primjenjuju. Umjesto da se vodi diskusija oko ispravnosti bilo kojeg od ovih stavova, vjerujemo da bi prihvatanje raznolikosti doprinijelo bogatijem naslijeđu na polju ove umjetnosti. Ljudi koji se širom svijeta bave ovom granom umjetnosti svakako su slobodni da rade onako kako im najviše odgovara. Hoće li se neko djelo svidjeti ljudima ili ne, to je isključivo pitanje ukusa. Tehnika koja danas ne budi previše interesiranja, možda će već sutra biti vrlo privlačna umjetnicima.
U svijetu živi vrlo mali broj umjetnika koji su svoju naobrazbu stjecali od starih majstora i koji posjeduju idžazet (certifikat). Iz tog razloga, tražiti od nekog umjetnika posjedovanje idžazeta da bi mu se omogućilo da podučava ebru, veliko je ograničenje, kako za umjetnika tako i za samu umjetnost. Je li neko dobar ebru umjetnik ili ne, nije sud koji se može donijeti samo na osnovu posjedovanja idžazeta, jer djelo govori najviše o sebi. Naravno, to ne znači da nema koristi od toga da se majstori ove umjetnosti okupe i zajednički definiraju određene kriterije.
Ebru danas prolazi novi period oživljavanja. Kako kod nas, tako i u ostatku svijeta, sve je više ljudi koji se zanimaju za ovu vrstu umjetnosti. Stasavanjem nove generacije ebru umjetnika nastaju i nove tehnike. S tim da, ako se želi očuvati tradicionalni stil, onda treba pružiti veću podršku i pažnju umjetnicima koji slikaju tradicionalnim ebru stilom.
I kad se početkom dvadesetog stoljeća činilo da će umjetnosti kakve su kaligrafija, ebru, iluminacija ili minijatura polahko postati dio prošlosti, krajem dvadesetog stoljeća svaka od ovih grana je na svoj način doživjela novi procvat, a neki umjetnici su čak uspjeli objediniti ove tradicionalne umjetničke grane. Danas, u 21. stoljeću, interesiranje za ove umjetnosti sve više raste. Nadajmo se da je ovo konačna pobjeda umjetnosti nad oblacima zaborava koji su prijetili da zatru trag jednom velikom historijskom naslijeđu.

Sve veća zainteresiranost
Danas je Turska zemlja u kojoj živi velik broj umjetnika koji se bave ebruom. Međutim, interesantno je da i u svijetu postoji sve veći broj onih koji se interesiraju za ovu umjetnost. Stotine hiljada ljudi iz Evrope, Amerike i Azije aktivni su u polju ebrua. Ljudi širom svijeta, zainteresirani za ovu umjetnost, na stranicama kakva je http://groups.yahoo.com/group/Marbling okupljaju se i dijele svoja iskustva s drugima.
Stari majstori ove umjetnosti samostalno su izrađivali sve vrsta materijala koji se koristio prilikom slikanja. Najčešće korišteni alati su: papir, boja, četkica, kapaljka, igla, korito, češalj i sl. Boje koje se koriste za ebru jesu boje koje se ne rastvaraju u vodi. Za izradu tradicionalnih ebru slika koriste se zemljane boje. Ova boje se postavljaju na mramornu podlogu, nakon čega se melju ručnim kamenom koji se zove “destezeng”. Mljevena boja se nakon toga prebacuje u jednu posudu, gdje joj se dodaje voda i životinjska žuč, nakon čega se smjesa ostavlja na sazrijevanje. U zavisnosti od vrste boje, period čekanja može biti od nekoliko sedmica do nekoliko godina. Nakon što se analizira kvalitet pripremljene boje, ona se nakon toga koristi. S obzirom na složenost i dužinu procesa pripreme boja, danas umjetnici sve više koriste gotove proizvedene boje.

izvor: NOVO VRIJEME

Čudesni napitak: Mnoga su prijateljstva započela upravo uz šolju toplog čaja


51640.jpg




Porijeklo čaja se veže za područje Kine. Odatle je prenesen u Indiju i Japan, nakon čega se njegovo uzgajanje i kultura pijenja proširuje na evropske zemlje i Rusiju. Krajem 17. stoljeća čaj je prenesen na područje Novog svijeta


Spajajući određene vrste iz biljnog svijeta, čovjek je otkrio namirnice koje konzumira s velikim apetitom. Iako je samo Stvoritelj Taj Koji stvara iz ništavila, čovjeku je data mogućnost da iz postojećih biljnih vrsta, a u skladu s kulturološkim i tradicijskim vrijednostima, izvlači i izdvaja određene sastojke. Iako ponekad manipulirajući strukturom biljke možemo dobiti štetne proizvode (alkoholna pića ili narkotici), ova blagodat u velikom broju slučajeva čovjeku daje mogućnost da svoje požude i apetite zadovolji na pozitivan i dozvoljen način.
Tako je čaj napitak koji se vrlo često koristi u našoj kuhinji, dok je u nekim nacionalnim kuhinjama, a posebno na Istoku, najzastupljeniji napitak u svakodnevnoj ishrani. Mnoga su prijateljstva započela upravo uz šolju toplog čaja. Čaj će nas ugrijati za vrijeme hladnih zimskih dana. A tokom ljetnih dana, čaj je tu da nas oslobodi tjelesne vrućine. Svi oni koji se rukovode poslovicom da gost dolazi sa deset opskrba, te da jednu pojede a devet ostavi za sobom, svoje nastojanje da što bolje ugoste onoga ko im je zakucao na vrata, vrlo često će započeti šoljicom toplog čaja.

Čaj kao biljna vrsta
Čaj (lat. Camellia sinensis) je zimzeleno malo drvo, iz porodice Theaceae od čijeg lišća se pravi ovaj topli napitak. Uzgaja se u tropskim, vrlo vlažnim i kišovitim područjima s umjerenim temperaturama. Zemlja koja najviše odgovara uzgoju čaja jeste zemlja bez kreča i s mnogo kiselosti. Opisani predjeli se nalaze uglavnom u predjelima na višoj nadmorskoj visini. Za pravilan rast čaja, posebno u periodu razvoja biljke, potrebne su velike i konstantne količine kiše. Visina ove biljke koja se obrađuje dok je još zelena dostiže oko 180 cm. Ako se ostavi da raste nekontrolirano, biljka čaja može dostići dužinu od 30 m.
Porijeklo čaja se veže za područje Kine. Odatle je prenesen u Indiju i Japan, nakon čega se njegovo uzgajanje i kultura pijenja proširuje na evropske zemlje i Rusiju. Krajem 17. stoljeća čaj je prenesen na područje Novog svijeta. Što se tiče njegovog uzgoja, Indija je na prvom mjestu svjetskih uzgajivača (28,3 posto svjetskog uzgoja), Kina je druga (23,6 posto), Kenija treća (9,6 posto), Šri Lanka četvrta (9,1 posto) i Turska peta (6 posto). Ostaje zemlje pokrivaju 23,4 posto svjetskog uzgoja ove biljke.
Čaj predstavlja ljekovitu biljku koja se konzumira, što iz kulturoloških razloga, što iz navike, još od 3000. godine pr.n.e. Kineska izreka “više volim provesti tri dana bez hrane, nego tri dana bez čaja” najbolje pokazuje odnos Kineza prema ovom napitku.

Crni i zeleni čaj
Osim crnog čaja, koji je vrlo rasprostranjen u mnogim zemljama, čaj se može konzumirati i u obliku zelene biljke. Obje vrste čaja se dobijaju od lista iste biljke. Međutim, njihov okus i hemijski sastav razlikuju se ovisno o procesu fermentacije kojoj je čaj bio izložen. Crni čaj se dobija tako što se listovi zelenog čaja drže u vlažnim i hladnim prostorijama sve dok putem oksidacije ne dobiju crnu boju. Tokom procesa oksidacije dolazi do spajanja velikog broja polifenola (materija koja sprečava nastanak karcinoma) i jakih antioksidanata (materija koja sprečava oksidaciju), tako da čaj u određenoj mjeri gubi svoja antikancerogena svojstva. S obzirom na to da sadrži jače polifenole, zeleni čaj predstavlja jači antioksidant u odnosu na crni čaj.

Koristi od čaja
Naučna istraživanja su pokazala da je čaj nakorisniji ako se koristi kao zeleni čaj, odnosno u obliku u kojem je stvoren. Koristi koje ćemo spomenuti uglavnom se odnose na zeleni čaj, iako se i kod crnog čaja u određenoj mjeri mogu pronaći slična svojstva.

Čaj kao antioksidant
Istraživanja su pokazala da čaj ima jače zaštitne osobine od antioksidanata kakvi su vitamin C i E. Kisik, koji je neophodan za ljudski život, može biti štetan za čovjeka kad se nađe u obliku slobodnih radikala. Aktivni kisik (kisik koji je izgubio elektrone pa je sklon da iz okolnih molekula vuče elektrone) u reakciji s bilo kojom materijom u organizmu dovodi do njene oksidacije. Kao rezultat toga, dolazi do dezintegracije masti, DNK trpi štetu i dolazi do urušavanje ćelijske membrane. Sve to su pojave koje prethode nastanku tumora. Svojim antioksidantnim učinkom, čaj sprečava oksidaciju, ponajprije masnih tkiva, ne dozvoljavajući nastanak toksina. Dezintegracija osnovnih elemenata ljudskog organizma, na čelu s mastima, osnovni je razlog koji dovodi do pojave ateroskleroze.

Snižavanje holesterola
Holesterol je poznat kao “loša molekula” koja uzrokuje različite bolesti, posebno kod osoba u poznim godina Mnoga su prijateljstva započela upravo uz šolju toplog čaja. Čaj će nas ugrijati za vrijeme hladnih zimskih dana. A tokom ljetnih dana, čaj je tu da nas oslobodi tjelesne vrućine. Svi oni koji se rukovode poslovicom da gost dolazi sa deset opskrba, te da jednu pojede a devet ostavi za sobom, svoje nastojanje da što bolje ugoste onoga ko im je zakucao na vrata, vrlo često će započeti šoljicom toplog čaja ma. Međutim, treba znati da postoje dvije vrste holesterola ‒ dobar i loš holesterol. Ta gruba podjela u osnovi zavisi od veličine molekula koje nose holesterol. Dobar holesterol je osigurač rada ćelije i on ima aktivnu ulogu u vitalnom procesu kakav je proces izgradnje ćelijske membrane. Rizik da takav holesterol začepi krvni sud relativno je nizak. Kad se spomene loš holesterol, tad treba znati da se radi o molekulama nosačima holesterola, koje lahko ulaze u krvne sudove uzrokujući njihovo začepljenje.
Rezultati istraživanja pokazuju da dovoljna konzumacija čaja dovodi do pada lošeg holesterola. Tako je jedno istraživanje pokazalo da ljudi koji konzumiraju čaj imaju isti nivo holesterola kao i ljudi koji ga ne konzumiraju, iako su konzumirali hranu sa dvostruko više holesterola.

Antibakterijski i antivirusni efekt
Katehini kao jedan od osnovnih sastojaka čaja, snažni su antibakterijski i antivirusni agensi koji djelujući na mikroorganizme sprečavaju nastanak različitih oboljenja, kakva su karijes ili HIV (virus koji uzrokuje uništenje imunog sistema). Neka istraživanja su pokazala i da zeleni čaj sprečava širenje zaraznih bolesti kakve su proljev, kolera i sl. Treba dodati i to da se čaj preporučuje za simptomatsko liječenje gripe.

Ostale koristi od čaja
Navedimo još neke pozitivne efekte konzumacije čaja:
‒ otklanjanje lošeg zadaha
‒ sprečavanje prehlade i gripe uz pomoć vitamina C
‒ zaštita od dijabetesa tipa 2
‒ ublažavanje alergijskih simptoma putem blokiranja ključnih receptora
‒ ublažavanje simptoma kod Parkinsonove bolesti
‒ usporavanje HIV-infekcije
‒ uspostavlanje ravnoteže na nivou tjelesnih tečnosti
‒ smanjenje stresa i umora
‒ bolje imunološko stanje kože
‒ zaštita od osteoporoze
‒ smanjenje štetnosti na nivou DNK
‒ usporavanje procesa starenja
‒ smanjenje rizika od nastanka krvnog ugruška

Zaštita od karijesa uz pomoć florida
Prekomjerna konzumacija čaja vjerovatno će donijeti više štete nego koristi. Osim kofeina, čaj sadrži teofilin, ali i neke druge spojeve čija svojstva nisu rasvijetljena dokraja. Ako se prekomjerno konzumira (više od deset šoljica dnevno), osim negativnog efekta kofeina, oksidirani fenolikanski spojevi u čaju umanjuju apsorpciju i pozitivan utjecaj željeza koje se nalazi u hrani. Ovo stanje se posebno očituje kod osoba u čijoj prehrani preovladava voće i povrće, i to na način da kod njih dolazi do stanja anemije (malokrvnosti). Dakle, radi se o negativnom efektu koji se može očitovati onda kad se čaj unosi zajedno s hranom. Iz tog razloga se preporučuje da trudnice i djeca sklona anemiji ne konzumiraju čaj s hranom, odnosno da konzumiraju blažu varijantu čaja uz korištenje limuna. Zahvaljujući vitaminu C, limun umanjuje utjecaj fenola.
U slučaju pripreme čaja na uobičajen način, 80 posto kofeina ostaje u čajnoj masi. Prema tome, osoba koja tokom dana konzumira tri-četiri šolje čaja, na taj način unosi oko 300 miligrama kofeina u organizam. To je upola manje od dnevne doze od 650 miligrama čistog kofeina koju farmaceutska udruženja postavljaju kao dnevnu granicu. U tom smislu, manje količine kofeina ubrzavaju krvotok, daju vitalnost i umanjuju osjećaj umora.
Sve što postoji u kosmosu, stvoreno je da služi određenoj svrsi. Tako je i sa čajem. Ako se konzumira u umjerenim količinama, ova biljka će imati pozitivne efekte na ljudski organizam. Iz tog razloga, želimo li izvući maksimalnu korist iz čaja, moramo paziti na njegovu pripremu i količinu koju konzumiramo.

Zaštita od karcinoma
Za indirektnu zaštitu od karcinoma imamo zahvaliti antioksidantnoj osobini čaja. Ovaj fenomen može se objasniti eliminacijom ili blokiranjem hemijskih materijala koji dovode do pojave karcinoma, i to putem polifenola koji se nalaze u čaju. Još jedna od koristi polifenola jeste njegova sposobnost sprečavanja da masti koje se nalaze u krvi oštete krvne sudove i srce. Stručnjaci su otkrili da zeleni čaj svoje pozitivne efekte pokazuje posebno u slučajevima zaštite od karcinoma želuca, tankog crijeva, pankreasa, debelog crijeva, dojke i jetre. Prema istraživanjima Kineskog nacionalnog instituta za karcinom, kod Kineza koji konzumiraju zeleni čaj manja je vjerovatnoća obolijevanja od karcinoma jednjaka.


izvor: NOVO VRIJEME


Snaga malog bića: Misteriozni svijet pčela


51962.jpg



Jedna od životinja iz reda insekata koja je bila predmetom velikog broja istraživanja jeste pčela. Pčele se uzgajaju radi oprašivanja biljaka, ali i radi brojnih i korisnih pčelinjih proizvoda. Medonosne pčele su insekti koji žive u koloniji i koje krasi izvanredan društveni život


U toj društvenoj strukturi kod pčela postoji sistem funkcioniranja koji pčele nose u svojoj prirodi, a koji su ljudi otkrili uz pomoć razuma i velikog broja provedenih eksperimenata. U normalnim okolnostima, u jednoj košnici nalazi se jedna matica, te u zavisnosti od godišnjeg doba, nekoliko stotina mužjaka i hiljade pčela radilica.
U određenim uvjetima, matica u toku jednog dana polaže od 1.500 do 3.000 hiljade jaja iz kojih se rađaju novi stanovnici kolonije. Uz pomoć feromona koji luči matica sprečava se razvoj jaja na način da iz njih izrastu nove matice. Na taj način osigurava se jedinstvo i red među stanovnicima kolonije, te se pripremaju uvjeti da svaka od pčela radi posao iz okvira vlastitih zaduženja.
Sa sposobnošću da na nevjerovatan način polaže svoja jaja, matica je zadužena za osiguravanje stabilnosti i reda unutar košnice. Briga oko jaja i mladih pčela, te mnogi drugi poslovi unutar i izvan košnice, u domenu su pčela radilica, dok su mužjaci (trutovi), koji osiguravaju nastavak potomstva, zaduženi za oplođavanje matice.

Odnos između pčela i biljaka
Nektar, različite boje, sastava i mirisa, koji pčele luče u proljeće, te zreli polen, za pčele i druge insekte oprašivače predstavljaju bogatu trpezu. Da bi se obavio proces oprašivanja i oplodnje, potrebno je da se u taj proces uključe oprašivači, među kojima pčele imaju najvažnije mjesto. Zauzvrat, ove životinje dobijaju polen i nektar koji će zadovoljiti njihove prehrambene potrebe. Naravno, treba spomenuti i činjenicu da je vjetar glavni oprašivač za određene vrste biljaka. Osamdeset posto oprašivanja, koje se vrši posredstvom kukaca oprašivača, vrše pčele.
Crvenu boju pčele percipiraju kao tamnosivu ili crnu boju. Nijedna od biljaka koju pčele oprašuju nema u potpunosti crvene cvjetove. Svakako je broj biljaka koje posjeduju potpuno crvene listove vrlo ograničen, tako da to ne šteti odnosu pčele – biljke.
Jedna medonosna pčela svaki put kad krene po polen obići će stotinjak cvjetova i tom prilikom prikupiti polen ukupne težine od 20 mg (pet miliona komada). U toku jednog dana medonosna pčela može napraviti pet do deset takvih obilazaka. Jedna kolonija pčela u toku godine napravi oko dva miliona letova i tom prilikom u košnicu nanese oko 40 kg polena. Za proizvodnju tri kilograma meda pčele moraju posjetiti najmanje 36.000.000 miliona cvjetova, odnosno 12.000.000 miliona za proizvodnju jednog kilograma meda.
Još jedna interesantna činjenica jeste da prilikom prikupljanja polena pčela obilazi samo jednu biljnu vrstu sve dok ne završi svoj obilazak. No, ako su pak počele s prikupljanjem polena, pčele neće krenuti u prikupljanje nektara. Međutim, ako su pčele počele s prikupljanjem nektara, nakon što prikupe potrebne količine, pčele će nastaviti s prikupljanjem polena i u košnicu se vratiti s prikupljenim nektarom i polenom. Na taj način, pčele se “navode” da oprašivanje vrše među biljkama iz iste skupine, čime se izbjegava križno oprašivanje i oplodnja, odnosno gubitak na nivou fonda budućih plodova. Iako je, naizgled, dužnost pčela da prikupljaju polen i nektar, Stvoritelj ih usmjerava na biljke iz iste skupine, te na taj način, pomoću pčela, omogućava odvijanje procesa oprašivanja i oplodnje.

Izgradnja saća
Pčelinje saće neke su od najčešće proučavanih prirodnih struktura. Da bi se sagradilo, neophodan je vosak, koji pčele izlučuju pomoću žlijezda iz svog stomaka. Činjenica da se saće gradi u obliku šestougaonih komora gotovo da je postala informacija iz domena opće kulture. Zašto baš šestougaone? Jer bi konstruiranjem okruglih, petougaonih ili osmougaonih struktura ostalo mnogo neiskorištenog prostora, a i utrošak građevinskog materijala bio bi veći. Da, i trouglaste i četvorougaone strukture imale bi veći ukupni obim od onih šestougaonih, što bi opet iziskivalo više građevinskog materijala po jedinici prostora. Okidač za pokretanje građevinskih radova jesu velike količine dostupnog nektara u prirodi i nedostatak raspoloživog prostora za njegovo skladištenje u vidu praznih ćelija saća u pčelinjem gnijezdu.

Čistoća kao simbol
Pčele su simbol čistoće, pedantnosti i marljivosti. S obzirom na to da sistem probave kod pčelinje larve nije povezan na anus, probavni otpad se deponira u organizmu, čime se sprečava da taj otpad dođe u kontakt s hranom unutar saća. Matica polaže jaja samo u ćelijama koje su pčele pripremile – očistile i prekri I zaista je vrijedna pažnje i svake pouke činjenica da pčele već hiljadama godina i bez najmanje greške ili odstupanja u računu grade ove vrhunske strukture u kojima se ogleda pravo graditeljsko umijeće le tankim slojem propolisa. Zbog toga, prije nego što spusti trbuščić, matica uvlači glavu u ćeliju i opipava je svojim antenama, a zatim polaže po jedno jaje, koje jednim krajem prilijepi za dno ćelije. U trenutku kad larva prelazi u fazu lutke, ona izbacuje nesvarene materije i polaže ih na dno ćelije. I čim dođe u fazu zrelosti, ona će, kao da je naučena, počistiti svoju ćeliju.
Istovremeno, radilice u blizini matice vrlo brižljivo vode brigu o njenoj čistoći. Poznato je i da tokom ljetnih mjeseci pčele svoj izmet ne izbacuju unutar košnice. A kad dođe period zimovanja, pčele svoj otpad deponiraju u području rektuma (zadnjeg crijeva) i s prvim proljetnim letom one ga se oslobađaju izvan košnice. U slučajevima kad pčele nisu u mogućnosti iznijeti uljeza kojeg su ubodom usmrtile nakon što je ušao u košnicu, one će ga svojim propolisom mumicifirati, ne dozvoljavajući da se raspadne unutar košnice i uprlja prostor oko sebe.

Feromoni kod pčela
Feromoni su hemijske molekule koje služe za oblikovanje ponašanja pčela i uspostavljanje komunikacije na nivou kolonije. Riječ je o sastavu koji primarno luči matica, međutim poznato je i da pčele radilice luče određene feromone. Feromon koji luče matice iz svojih viličnih (mandibularnih) žlijezda, konstantno se širi kroz prostor košnice. Zahvaljujući ovom hemijskom spoju, hiljade pčela unutar košnice rade zajednički kao jedna porodica i obavljaju svoja zaduženja. U blizini matice nalazi se jedna grupa mladih pčela radilica koje su zadužene za čišćenje, ishranu i zaštitu.
Feromon koji preuzimaju putem tjelesnog kontakta, ove mlade pčele raznose do ostalih pčela unutar košnice. I sve dok su pod utjecajem feromona, pčele su apsolutno odane svojoj matici i svoje dužnosti obavljaju poput pravih vojnika. Međutim, u situaciji kad matica, zbog starosti, povrede ili genetske anomalije, više nije u mogućnosti obavljati svoju funkciju, odnosno upravljati zajednicom unutar košnice, pčele će takvu maticu zamijeniti novom, na način da je ubiju ili izbace iz košnice. Miris feromona različit je kod svake matice. Pčele iz jedne zajednice putem ovog mirisa raspoznaju svoju maticu, svoju košnicu, ali i ostale članove svoje kolonije. Taj isti miris im pomaže da ne zalutaju u druge košnice, ali i da prepoznaju i odvrate pčele iz drugih kolonija koje su zalutale i greškom stigle do njihove košnice.
Na ulazu svake košnice nalaze se pčele čuvarice, zadužene za zaštitu košnice, koje karakterizira razvijen refleks i sposobnost uboda. U slučaju da bilo koji uljez pokuša ući u košnicu, one će intervenirati i otkloniti takvu opasnost. Ponekad zaštitari nisu u mogućnosti zaustaviti prodor uljeza. U takvim situacijama zaštitari će ga obilježiti feromonom zvanim 2-heptanon, i time poslati poruku ostalim članovima zajednice da je u košnicu ošao uljez koji treba da bude odstranjen. Međutim, u slučaju da su to radilice iz druge košnice, koje su nakon prikupljanja nektara i polena greškom ušle u njihovu košnicu, tad će im pčele dozvoliti da se oslobode svog tereta.
Pritom, feromonom tipa 2-heptanon pčele obilježavaju i cvjetove s kojih su pokupile polen ili nektar, čime ostavljaju upozorenje drugim pčelama da na konkretnom cvijetu ne gube vrijeme. A kad nađu jedno bogato izvorište, osim svojim klasičnim plesom, pčele će ovo izvorište i put do košnice obilježiti posebnim feromonom i na taj način usmjeriti i ostale pčele iz svoje kolonije. U slučaju da dođe do rojenja, pčele koje se nalaze u novoj koloniji obilježavaju se istim feromonom, da bi se na kraju okupile na svom novom staništu.
Matica koja napusti košnicu radi parenja, ispuštanjem feromona zavodi muške pčele i odaje im svoju lokaciju.

Pčele u Kur’anu
Pčele, koje predstavljaju samo jednu stranicu knjige kosmosa, sigurno imaju još mnogo čudesnih svojstava koje nismo uspjeli dokučiti. U Kur’anu stoji: “Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!’ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.” (En-Nahl, 68-69)
Ovim nam se daje do znanja da ovu sićušna bića posjeduju svojstva vrijedna divljenja i stalnog istraživanja.

izvor: NOVO VRIJEME

Najbrže rastuća skupina muslimana u SAD-u


52313.jpg





Latinoamerikanci u SAD-u smatraju se najbrže rastućom grupom muslimana u Americi, objavio je Press-Enterprise.
Iako statistike nisu široko praćene, među latino-zajednicama u SAD-u živi otprilike 150.000 ljudi koji su prešli na islam.
Trend prelaska Latinoamerikanaca na islam praćen je od Islamske zajednice Sjeverne Amerike, te je u 2006. godini bilo procijenjeno da u SAD-u živi oko 40.000 latinomuslimana. Neki lideri u zajednici kažu da nedavni demografski rast ima svoje korijene u zajedničkom iskustvu migracija i negativnim političkim retorikama koje zagovornici smatraju antimuslimanskim.
Mark Gonzales, muslimanski pjesnik i umjetnik u Kaliforniji, rekao je da se migracije najviše odnose na Meksikance i muslimane nakon terorističkih napada od 11. septembra, te da su im pomogle da pronađu “zajednički jezik”.
“Islam je najbrže rastuća religija na svijetu i stopa prelaska Latinoamerikanaca na islam veća je od stope konvertiranja bilo koje druge nacionalnosti”, kazao je Gonzalez, koji je prešao na islam prije 12 godina.
Jihad Turk, predsjednik Bayan Claremonta i Islamskog fakulteta u Kaliforniji, rekao je da je islam najsličniji katoličkim uvjerenjima. “Muslimani vjeruju u mnoge priče koje su sadržane u njihovoj Bibliji, te u proroke koji se tamo spominju”, dodao je on.
"Muslimani ne samo da vjeruju u Boga i Deset zapovijedi već i u Isaa, a.s., kojeg katolici nazivaju Kristom. Također vjeruju da mu se majka zvala Merjema i vjeruju u njenu priču koja je u Kur’anu ispričana sa mnogo više detalja nego u Bibliji”, rekao je Turk. Ove organizacije u SAD-u su osnovane s ciljem spajanja latino i muslimanske zajednice.

izvor: NOVO VRIJEME
 

Razmišljanja: Kako je Zapad postao raj za muslimane?


51402.jpg




Među muslimanima se već godinama ponavljaju dva velika slogana. Prvi je općepoznat: Zapad je nemoralan i izvor je svih globalnih prijetnji! Drugi je više eshatološki: Zapad propada ili će uskoro propasti! Sjećam se mnogih poznatih knjiga i predavanja u kojima je najavljivan kolaps Zapada kasnih 1980-ih


Zapad nije propao. Naprotiv, njegov naučni i tehnološki napredak se nastavio, dok su se generacije muslimana širom svijeta pretvarale u “iPhoneovsku generaciju”. Tačno je da Zapad ima mnoge materijalne i nematerijalne probleme. Ipak, kad usporedimo Zapad s muslimanskim svijetom, uočit ćemo da ne postoji nijedno polje u kojem su muslimani bolji.
Nedavni događaji bi trebalo da budu šokantni za prosječnog muslimana koji razmišlja o Zapadu. Hiljade muslimana jure ka raznim zapadnim zemljama s ciljem da započnu bolji život. Muslimani iz Sirije, Iraka i mnogih drugih zemalja pokušavaju migrirati u zapadne zemlje. Zašto muslimani napuštaju svoje historijski muslimanske zemlje? Odgovor je jasan: više nisu u stanju štititi svoj život, čast i porodicu. Više nisu u stanju hraniti svoju djecu. Nameće se još jedno pitanje: zašto muslimani odlaze u zapadne a ne u muslimanske zemlje kakva je Saudijska Arabija? Odgovor je ponovo jasan: ne postoji mnogo muslimanskih država koje muslimanskim migrantima mogu ponuditi humane uvjete poput onih u zemljama Zapada.
Kako to da je “nemoralni Zapad” postao odredište za muslimanske migrante? Zar to ne bi trebalo postiditi one koji su godinama govorili da Zapad propada i da je nemoralan? Decenijama se govorilo da su muslimanske zemlje adresa na koju se potlačeni narodi širom svijeta mogu obratiti. Danas je situacija drukčija. Muslimanske djevojčice i dječaci od kršćanskog Zapada traže zaštitu kako im se ne bi zameo trag u vlastitoj zemlji. Ili, preciznije kazano, muslimani od kršćanskog Zapada traže zaštitu kako bi se zaštitili od drugih muslimana. Činjenica je da iako kršćanstvo nije državna religija nijedne zapadne zemlje, ono je ipak kulturološki prisutno u raznim aspektima zapadne politike i društva. Još je važnij Kako to da je “nemoralni Zapad” postao odredište za muslimanske migrante? Zar to ne bi trebalo postiditi one koji su godinama govorili da Zapad propada i da je nemoralan? Decenijama se govorilo da su muslimanske zemlje adresa na koju se potlačeni narodi širom svijeta mogu obratiti. Danas je situacija drukčija e to da je Zapad i dalje kršćanski za mnoge muslimane.
Pročitao sam nedavno članak kanadske novinarke Allison Jones o najnovijim grupama sirijskih izbjeglica koje su stigle u Kanadu. Jedan Sirijac je veoma slikovito opisao traumatičnu situaciju iz perspektive pojedinca s Bliskog istoka i njegovog odnosa prema Zapadu: “Mnogo smo propatili. Sad nam se čini kao da smo iz pakla došli u raj.”
Nema potrebe dalje pojašnjavati ovu izjavu jer je očito da se pakao odnosi na Siriju, njegovu domovinu. Mora da je mu je bilo teško reći da je njegova historijska otadžbina danas pakao, dok se raj u ovom slučaju odnosi na Kanadu. Sigurno bi se mnogi Sirijci složili s ovom izjavom. Milioni ljudi iz zemalja Bliskog istoka bi radije živjeli na kršćanskom Zapadu nego u svojim domovinama.
Poznati arapski pjesnik Ibn Džubejr je u 12. stoljeću zapisao ove stihove:
Ako postoji raj na zemlji, onda je to Damask,
a raju na nebesima je opet ravan Damask.
Prema tome, ne možemo a da se ne pitamo kako to da se muslimanski raj, Damask, pretvorio u pakao za muslimane. Damask, grad koji je Ibn Džubejr poredio s rajem, danas je poput pakla za Sirijca koji je napustio svoju zemlju da bi izbjegao smrt u građanskom ratu.
Još je indikativnija reakcija muslimana na ove događaje. Razvijaju li danas muslimani kritičniji pristup prema sebi, svom društvu i politici nakon nedavnog haosa u mnogim muslimanskim zemljama, ili nastavljaju s ustaljenim govorima protiv Zapada koji sprečava muslimane da uvide svoje nedostatke?

izvor : NOVO VRIJEME

30.11.15

Dvije šake oraha dnevno za jako srce


50248.jpg


Samo dvije šake oraha dnevno mogu vam pomoći u prevenciji srčanih bolesti, pokazala je nova studija

 Orasi snižavaju ukupni holesterol i tako smanjuju šanse za srčani udar. Ovi plodovi sadrže neke vrlo važne nutrijente poput nezasićenih masti, proteina, vitamina i minerala, kažu istraživači.
Dr. Majkl Falk iz Instituta “Life Sciences” je sa kolegama sproveo detaljan pregled i metaanalizu 61 kontorlisane studije o djelotvornosti oraha.
Ispostavilo se da oni snižavaju takozvani “loši” holesterol i ApoB, primarni protein koji se nalazi u tom holesterolu.
Dr. Falk kaže da bi dnevno trebalo unositi barem dvije šake oraha, za maksimalan efekat.
Osim toga, rezultati su pokazali da orasi najbolje djeluju na snižavanje rizika od srčanih bolesti kod osoba koje pate od dijabetesa tipa 2.
Orasi, inače, sadrže alfa-linoleinsku kiselinu, odnosno biljnu “verziju” omega 3 masnih kiselina, a bogati su i vlaknima i proteinima.
Studija je objavljena u stručnom časopisu “American Journal of Clinical Nutrition”.

izvor : NOVO VRIJEME

Djeca koja doručkuju imaju bolje ocjene u školi


50170.jpg





Istraživanje velških naučnika pokazuje kako djeca koja kvalitetno doručkuju imaju bolje ocjene u školi, prenose mediji





Naučnici s Cardiff University su se koristili podacima za oko 5.000 djece u dobi od 9 do 11 godina.
U prosjeku su djeca koja su kvalitetno doručkovala imala dvostruko veće izglede za natprosječno dobre ocjene na standardiziranim testovima.
Poboljšanja u pogledu ocjena nisu uočena kod djece koja su "doručkovala" tzv. brzu hranu ili slatkiše.
Pokazalo se i kako djeca koja nemaju odgovarajući doručak češće pate od pomanjkanja koncentracije.

izvor : NOVO VRIJEME

Koji čaj je najbolji za vaše zdravlje?


50131.jpg


Nedavno sprovedeno istraživanje pokazalo je da žene koje piju čaj od kamilice duže žive, pa je Telegraph odlučio da otkrije koje vrste čajeva nose najviše zdravstvene koristi

 zeleni čaj
Ovaj napitak je bogat polifenolom koji se zove EGCG, a koji najvjerovatnije utiče na ljudsko zdravlje i bolesti. Osim toga, antioksidansi u zelenom čaju navodno sprječavaju pojavu karcinoma dojke, pluća i želuca.
Također se tvrdi da šoljica zelenog čaja predstavlja dobru zaštitu od demencije i nastanka Alzhajmerove bolesti, kao i da može da smanji nivo holesterola.

Crni čaj
Naučnici su otkrili da oni koji piju dvije do tri šoljice ovog čaja dnevno, imaju 50 posto manje šanse od pojave ranih tragova demencije, u poređenju s ljudima koji ga ne piju.
Istraživanja su također pokazala da ovaj topli napitak može da smanji rizik kod moždanog udara, ali i zaštititi pluća od štete prouzrokovane pušenjem.

Čaj od mente
Smatra se da čaj od mente poboljšava varenje, ali i da pomaže u borbi protiv stresa.
Osim toga, pomaže u opuštanju mišića, što je problem s kojim se susreću ljudi koji pate od stresa ili anksioznih poremećaja.

Kamilica
Osim što se povezuje s dugovječnošću kod žena, naučnici napominju i da ispijanje čaja od kamilice može da pomogne u regulaciji dijabetesa.
Zbog toga što čisti i hidratizuje kožu, kamilica se smatra i vrijednim borcem protiv problema sa kožom.

 izvor: NOVO VRIJEME

12.10.15

Život sjedeći: Fizička neaktivnost neprirodna je tijelu


47487.jpg




Dok je našim precima u borbi za opstanak bilo potrebno 7.000 kalorija dnevno, današnjem čovjeku dovoljno je od 2.000 do 2.500 kalorija (8.400 do 10.500 kJ). No, nažalost, naš užurbani Homo sapiens ne samo da živi sjedeći, on također uzima i mnogo veće količine hrane


U povijesti čovječanstva poznata su nam dva različita životna stila. Jedan je onaj koji je pratio veći dio čovjekove evolucije, a to je lov, sakupljanje hrane, bježanje od neprijatelja, dakle – povezan s neprestanim kretanjem, trčanjem, u želji da se preživi. Takav je život iziskivao veliku snagu i izdržljivost. Drugi je urbanizirani stil, karakteriziran nekretanjem, tj. “sjedećim zanimanjima”. Prošlo je odveć mnogo vremena kako plaćamo danak tome drugom životnom stilu savremene civilizacije. Danak nije mali: prava epidemija bolesti krvnih žila u svijetu uzrokovana je ne samo nedovoljnim kretanjem nego i nepravilnom ishranom, pušenjem i obiljem psihičkih stresova kojima smo izvrgnuti.
Mišićni rad je nužan preduvjet za život i opstanak čovjeka. Naši preci imali su toga rada napretek, za razliku od današnjeg čovjeka čiji se fizički napori, s porastom automatizacije i mehanizacije, stalno smanjuju. Dok je našim precima u borbi za opstanak bilo potrebno 7.000 kalorija dnevno, današnjem čovjeku dovoljno je 2.000 do 2.500 kalorija (8.400 do 10.500 kJ). No, nažalost, naš užurbani Homo sapiens ne samo da živi sjedeći, on također uzima i mnogo veće količine hrane. U prosjeku dnevno uzima oko 3.150 kalorija, što je prekomjerna količina s obzirom na nivo njegove fizičke aktivnosti ili, možda je bolje reći, neaktivnosti.

Čovjek i jedra brodova
Akademik A. I. Berg izračunao je da je u pretprošlom stoljeću od ukupne energije, umjetno proizvedene i korištene na Zemlji, 96 posto otpadalo na mišićnu snagu čovjeka i domaćih životinja. Samo četiri posto proizvodila su jedra na brodovima, vjetrenjače, vodenični kotači, parne mašine. U naše vrijeme, međutim, samo se jedan procent energije proizvodi mišićnom snagom. Mnogi ljudi osjećaju posljedice pomanjkanja kretanja i tjelesne aktivnosti. Razvojem civilizacije, urbanizacije i mehanizacije porasla je učestalost nekih bolesti kakve su povišen krv Kad nema zdravlja, pamet ne može sebe otkriti, umijeće ne može postati vidljivo, snaga se ne može boriti, bogatstvo postaje neupotrebljivo i inteligencija se ne može primjenjivati ni tlak, srčani infarkt, šećerna bolest (dijabetes), povećanje masnoće u krvi (hiperlipidemija), gojaznost, neuroze, ozljede na poslu i u saobraćaju. Neki bolesti civilizacije nazivaju “bolestima nekretanja” ili “bolestima sjedećih zanimanja”.
Oduvijek se zdravlje smatralo osnovnim preduvjetom dobrog života. Herofilus, liječnik Aleksandra Velikog, jednom je napisao: “Kad nema zdravlja, pamet ne može sebe otkriti, umijeće ne može postati vidljivo, snaga se ne može boriti, bogatstvo postaje neupotrebljivo i inteligencija se ne može primjenjivati.”

“Začarani četverokut”
Mnogi od nas još su robovi “začaranog četverokuta”: stolica na radnom mjestu, automobil, lift i fotelja ispred omiljenog ekrana. Koliko sati presjedimo ispred TV-ekrana? Nedovoljno kretanje je savremena i jako raširena bolest. Nevjerovatno je dokle smo stigli: čak imamo i automatske mjenjače, jer nam je teško ustati s udobnog kauča. Hodanje, temeljni dio naše fizičke aktivnosti, sveo se na najmanju moguću mjeru.
U nekim zemljama s razvijenom sviješću o važnosti zdravog života i tjelovježbe, sportskom aktivnošću bavi se od 30 do 50 posto stanovništva. Amerikanci su među prvima, još šezdesetih godina prošlog stoljeća, počeli mijenjati životni stil. Milioni Amerikanaca počeli su provoditi program tjelovježbi, razumniju prehranu i smanjivati pušenje. Danas samo jedna trećina Amerikanaca puši i više od polovine populacije svjesno vodi brigu o svojoj fizičkoj kondiciji. Organizam u dobroj kondiciji i punoj funkciji postao je važan dio njihove kulture. To je dobar primjer kako se sportskom rekreacijom, kao faktorom aktivnog odmora, mogu uspješno popraviti i nadoknaditi negativni utjecaji svakodnevnog stresnog života.
Čovjek nije stvoren da bude u mirovanju. Fizička neaktivnost je sasvim neprirodna njegovu tijelu.


izvor  NOVOVRIJEME

Pametne mašine: Šta se krije iza vještačke inteligencije?


47802.jpg




Vještačka inteligencija (Artificial intelligence - AI) je nauka izrade pametnih mašina koja je prešla dug put od 1950-ih godina, kad se pojavila, pa do naših dana. Danas roboti rade zajedno s ljudima u hotelima i tvornicama dok se autonomni automobili uveliko testiraju na cestama


Iza scene, AI-mašine u obliku pametnih algoritama “rade” na berzama, nude prijedloge za knjige i filmove na Amazonu i Netflixu, čak se koriste i za pisanje zanimljivih članaka.
U prošlih nekoliko sedmica BBC je istraživao vještačku inteligenciju: od načina kako napraviti mašinu koja “razmišlja”, ponašanja u radu te mogu li i kako AI-mašine biti kreativne u današnjem svijetu. Za mnoge, polazna tačka za AI-mašine su filmovi. Dakle, koliku danas snagu ima AI koju smo kreirali i kakva nas budućnost očekuje?

“Sveznajuće” mašine
Hal je možda najpoznatija umjetna inteligencija s kojom je krenulo loše. Kreirao ju je Arthur Clarke C. 2001. godine za knjigu i film “A Space Odyssey”. Dizajniran za kontrolu sistema Discovery One spacecraft (izmišljeni svemirski brod koji se pojavljuje u “A Space Odyssey”), a koji ima veoma dobru interakciju s posadom, Hal vrlo brzo preuzima vlastiti kurs – onaj koji ne uključuje ljude.
Trenutno, najbliži Halu je Watson, IBM-ov superkompjuter koji može razumjeti prirodni jezik i čitati milione dokumenata u sekundi. Godine 2011. pobijedio je dva najbolja svjetska igrača u kvizu “Jeopardy”. Za razliku od Hala, Watson trenutno radi zajedno s ljudima u različitim oblastima, kakve su istraživanje i razvoj odjela velikih kompanija, naprimjer “Proctor & Gamble” i “Coca-Cola”, pomažući im da pronađu nove proizvode. Također se koristi u desetak američkih bolnica, pomažući onkolozima pri pronalasku tretmana za rak. Watson je inkorporirao igračku dinosaurusa, dopuštajući djeci da prvi put dođu u dodir s AI. Djeca mogu postaviti pitanje dinosaurusu, a Watson će pokušati odgovoriti na njih.

Roboti ubice
Terminator T-800, robot iz filma istog naziva, ima živo tkivo preko metalnog endoskeleta i programiran je da ubija u ime Skyneta, umjetnointeligentnog sistema koji se uvukao u svijet kompjutera s namjerom da uništi ljudsku rasu. No, AI, koji se još razvija, programira se da pomogne čovječanstvu. Izuzetak su vojni roboti koji se sve više razvijaju za raspoređivanje na ratištima, gdje njihova uloga može biti sporna. Američka vojna jedinica “DARPA” razvija ogroman broj robotskih kompleta, kakvi su egzoskeleti koji vojnicima daju nadljudsku snagu i uveliko pomažu prilikom donošenja odluka.
Tu su i Atlas-roboti, koje je razvio “Boston Dynamics”, namijenjeni za traganje i spašavanje. Iako trenutno ne postoje roboti ubice, postoji mnoštvo kampanja koje se trude zaustaviti njihovu proizvodnju, a iz UN-a poručuju da se ne bi trebalo proizvoditi oružje koje će raditi bez ljudske kontrole.

Korisni roboti
Robot C-3PO je humanoidni robot-pratilac iz “Star Wars” filmova. Dizajniran je da služi ljudima i uspješno je uvršten u više od šest miliona oblika komunikacije. Njegov glavni zadatak je da pomogne u ponašanju, običajima i prijevodu, tako da se sastanci različitih kultura odvijaju bez problema. Danas se robot-pratilac sve više koristi i uključuje u svakodnevnicu. Pepper je humanoidni robot, razvila ga je tehnološka kompanija “SoftBank”, a pušten je u prodaju u Japanu ovog ljeta i rasprodan u najkraćem periodu.
Razlog za njegovu veliku potražnju je što Pepper navodno može prepoznati ljudske emocije. Dakle, ako izgledate tužno kad dođete kući s posla, robot će vam predložiti da slušate muziku ili radite nešto korisno kako biste popravili raspoloženje. Robot Pepper je naučio prepoznavati ljudske emocije gledanjem različitih videoklipova na kojima su prikazivani izrazi lica.


IZVOR novo vrijemr