Digital clock

28.2.15

Kana za vas: Prirodna i zdrava boja za kosu


33494.jpg

Osim što se koristi za bojenje kose, kana ima regenerativno djelovanje; ljekovito djeluje na kožu vlasišta, prirodno učvršćuje i jača kosu, sprečava opadanje, pridonosi gustoći kose i vraća joj prirodni sjaj. Prirodna i jedina boja kane je crvena, te se zato, da bi se postigle ove nijanse, kani dodaju toksične metalne soli. Takve kane su zapravo pune hemikalija


Kana (lat. Lawsonia inermis) se dobija od osušenih listova egipatskog zimzelenog grma Lawsonia alba. Grmovi ove biljke mogu narasti od dva do šest metara. Biljka se nakon branja suši na suncu, a potom se osušeni listovi melju u prah. Prah se koristi za bojenje kose, ali u nekim kulturama i za ukrašavanje tijela te za bojenje životinjske kože, noktiju, ali i predmeta od kože i vune. Ako se listovi uberu prije nego što potpuno sazriju, proizvod se zove zelena kana i pri bojenju kosi daje blažu nijansu crvene. Osim što kosi daje bakrenocrvenu boju, kana je poznata po svom ljekovitom djelovanju na dlaku i vlasište.
Dakle, njezino regenerativno svojstvo čini ju ljekovitom za kožu vlasišta, prirodno učvršćuje i jača kosu, sprečava opadanje, pridonosi gustoći kose te joj vraća prirodni sjaj. Općenito, kana pridonosi održavanju prirodne ravnoteže kose i vlasišta, efikasno uklanja perut jer sadrži antifungicidalna svojstva, jača i hrani korijen kose te čisti i hladi kožu. Nanošenjem kane na kosu, na površini vlasi nastaje zaštitni omotač koji sprečava prodor vanjskih štetnih faktora kroz keratinski sloj dlake. Tako se sprečava i gubitak vlage, a time i lomljivost kose. Upravo zato pojedini sintetički preparati za oblikovanje kose te proizvodi za njegu kose na kosi obojenoj kanom ne daju očekivani rezultat – jednostavno ne mogu prodrijeti u kosu. Ponekad se na kosi obojenoj kanom, ili, kako se to još u narodu kaže, oknivenoj kosi, ne može raditi ni minival.

Intenzivna crvena boja
Ključni sastojak lišća kane je narandžasto-crveni pigment lavsonija. U industrijskoj terminologiji, u kojoj se boje označavaju inicijalima C.I., ovaj pigment nosi naziv “natural orange 6″ (prirodna narandžasta 6). Sušeni mljeveni listovi kane daju zeleni prah, koji, zbog prisustva hlorofila, bojom ne odaje veliku količinu crvenog pigmenta koji sadrži, ali kad se smjesa od mljevenog lišća kane i blago zakiseljene vode nanese na kosu, molekule tog crvenog pigmenta lahko prelaze iz smjese na kosu, vežući se za keratin. Tako prodiru prema najdubljim slojevima dlake i tu se zadržavaju.
Učestala primjena kane pridonosi nakupljanju pigmenta na površini dlake i intenziviranju boje, te dugotrajnom zadržavanju pigmenta u strukturi dlake. To u principu znači da se ova prirodna boja gotovo nikako ne ispire iz kose, a izuzetno ju je teško prekriti nekom drugom bojom, bilo prirodnom ili sintetičkom. Kana koja je dostupna na tržištu pojavljuje se u nekoliko boja: crna, smeđa, kesten, plava itd.
Prirodna i jedina boja kane je crvena, te se zato, da bi se postigle ove nijanse, kani dodaju toksične metalne soli (olovni acetat, nitrat srebra, soli bakra, nikla, kobalta, bizmuta i željeza), hemijske boje, pa čak i parafenilendiamin, uobičajeni sastojak hemijskih boja za kosu za koji je ustvrđeno da izaziva alergije. Ti aditivi često nisu navedeni u popisu sastojaka, jer to nije nužno u zemljama iz kojih se uvoze. Takve kane su zapravo pune hemikalija. Metalne soli iz ovih boja mijenjaju i fiksiraju boju i mogu izazvati lošu reakciju u kombinaciji sa sintetičkim bojama za kosu, te tako ozbiljno oštetiti kosu. Ako komercijalno pakovanje kane sadrži bočicu nekog razvijača, sigurno nije riječ o prirodnoj kani i kvalitet kose nakon bojenja može postati lošiji.

Vrste kane
Iako na tržištu postoji mnoštvo nijansi, od plave do crne, kana je zapravo samo jedna – ona koja ima crveni pigment, a čiji je prah zelene boje i miriše na sijeno. Iako se kana uzgaja u mnogim dijelovima svijeta, njezin je pigment, bez obzira na porijeklo, uvijek narandžasto-crvene boje. Ovisno o klimatskim uvjetima i strukturi tla, boja i struktura listova može biti ponešto drukčija, pa se koncentracija pigmenta može razlikovati od kane do kane, no uvijek je riječ o nijansama crvene boje. Naravno, to kako će kana izgledati na kosi ovisi i od nečije prirodne boje kose.
Tamnijoj, smeđoj kosi kana daje topao, crvenkast sjaj, a svjetlija kosa dobija crvenkastozlatni ton. Kana ne čini kosu svjetlijom i nije prikladna za plavuše ili za kosu koja je više od dvadeset posto sijeda, bijela, obojena, izbijeljena ili s pramenovima, jer će joj dati neprirodnu narandžastu boju.
Proizvod koji je na tržištu prisutan pod nazivom crna kana najčešće je mješavina kane i indigo-boje, koja se dobija od istoimene biljke (Indigofera tinctoria), a ta mješavina daje crnu boju s tamnoplavim odsjajem. Takozvana neutralna kana jest zeleni prah koji miriše poput svježe pokošene trave, ali to ustvari nije kana i nije neutralna. Dobija se iz biljke Cassia obovata i ima zlatnožuti pigment, pa je idealna za njegu prirodne plave ili žućkaste sijede kose. Njeguje oštećenu kosu dajući joj sjaj. U istu svrhu može poslužiti i srodnica ove biljke Cassia auriculata, koja se koristi i u tradicionalnoj ajurvedskoj medicini.
Da bi se dobila zlatna nijansa, kana se može miješati sa šafranom, kurkumom ili vrstom hibiskusa koji daje žutu nijansu. Da bi se dobile nijanse smeđe, kanu je moguće pomiješati s indigom, a za svjetlije smeđe nijanse u kanu se može dodati kahva, ljuske oraha, crni čaj i slično. Za intenzivnije nijanse crvene, umjesto vode se može upotrijebiti i čaj od hibiskusa.

Kako se koristi
Kana se obično miješa s vrućom vodom u glatku smjesu. Smjesa se mora nanositi četkom, od korijena prema krajevima, na vlažnu kosu. Nakon što se oboji jedan pramen, treba ga odmaknuti nastranu, i tako redom.
Na kosi je treba ostaviti da djeluje barem sat. Što duže kana ostane na kosi, to će njezin intenzitet biti jači.
Nakon nanošenja kane kosu treba zamotati, i to najbolje u plastičnu vrećicu, kapu ili foliju, te preko toga omotati peškir, jer se ovako zadržava toplina glave i kose, koja pojačava i ubrzava djelovanje pigmenta iz kane. Kosu je potom potrebno dobro isprati vodom i šamponom.
Treba znati i to da kana ostavlja tragove po koži i odjeći, slično kao i sintetske boje, pa je potrebno nositi rukavice. S odjeće je kanu nemoguće isprati, pa je potreban veliki oprez tokom bojenja. Također, dobro je nanijeti kremu za lice na rub kože uz kosu, kako ne bi ostale crvene mrlje na licu.

Jedna mirisna priča: Bosanska Alisa u Zemlji čula


36109.jpg



Alisa Ajanović je osoba koja svijet promatra očima nekog ko se ne miri s mnogobrojnim nametnutim aksiomima u životu. Jedan od takvih aksioma odnosi se na naše povjerenje spram kozmetike i lijekova, koji su proizvodi unosnih svjetskih industrija. Svi imamo mogućnost, ali i obavezu da zastanemo i razmislimo o svemu što nam se nudi

Stari Latini bi znali kazati: "Nomen est omen", iliti: "Ime je znak." Svakako su bili upravu.
Ovaj put ispričat ćemo vam priču u kojoj sve miriše na Lijepo. To je priča o jednoj Alisi. Pravoj, pravcatoj bosanskoj Alisi. Alise su, kao što znamo, zadužene da nas povedu u Zemlju čudesa. To im je jednostavno posao. Nešto kao turistički vodič ili putnički savjetnik možda.
Bilo kako bilo, gospođa Alisa Ajanović iz Sarajeva odgovorno je ponijela svoje ime i veoma ozbiljno se prihvatila obaveze da ljudima predstavi čudesni svijet mirisa, zarobljen u još čudesnije oblike. To su oblici prirodnih handmade-preparata za njegu, relaksaciju i revitalizaciju tijela.

Specifična laboratorij-kuhinja
U malom toplom kutku Alisinog stana nalazi se jednostavan osobni laboratorij. Ipak, da budemo precizniji, on je više nalik na specifičnu kuhinju. U njemu sve miriše na čistoću i med, more, citruse, četinare i zrikavce. Ali i na pašnjake, šarm prkosnog krša, svježinu bosanske šume i raskoš đulistana. A sve to utkano je u mirisne pramenove Orijenta i utopljeno u omamljujuće tonove egzotike. I, naravno, sve podsjeća na Alisu.
U ovoj kuhinji se muti, miješa, kuha, hladi, suši, cijedi, melje, sjecka i renda, topi i stvrdnjava, i svašta nešto. Iz nje izlaze najrazličitije poslastice za naša čula. Kreme, balzami, mehlemi, sapuni, šamponi, dezodoransi, maske i tonici, čajevi, tinkture, parfemi, inhalatori… Svi njeni preparati su potpuno neškodljivi; naprotiv, oni su blagotvorni, ljekoviti i regenerirajući. Oni su odgovor na sve hemikalije koje svakodnevno zagađuju nas i našu okolinu. Oni su, kako sama Alisa veli, “oblik borbe protiv trovača”. Definitivno, eco-friendly. Reklo bi se, haman pa gastro-friendly.
Alisin stav je da ono što ne može pojesti neće ni upotrebljavati za pripremu svog njegujućeg preparata ili ljekovite otopine. Tog principa se ona drži, kako u odabiru sastojaka tako i prilikom oblikovanja handmade-proizvoda. Naime, sve što izađe iz ove kremaste kuhinje, kad ga prvi put ugledate ili pomirišete, najprije biste zagrizli ili popili s guštom. Nekako vam dođe “ofirno” da takvu poslasticu mažete, naprimjer, po stopalima.

Kako je počelo…
Alisa Ajanović je osoba koja svijet promatra očima nekog ko se ne miri s mnogobrojnim nametnutim aksiomima u životu. Aksiomima koji su postali sistemski kodeks vrijednosti i obrazac ponašanja tako što se zdušno podržavaju putem medijskog djelovanja, obrazovnih kurikuluma, globalnih vladinih i nevladinih projekata u svim društvenim sferama života. Jedan od takvih aksioma odnosi se na naše povjerenje spram kozmetike i lijekova koji su proizvodi unosnih svjetskih industrija. Svi imamo mogućnost, ali i obavezu da zastanemo i razmislimo o svemu što nam se nudi i preporučuje za upotrebu (uključujući i informacije). Možemo, naprimjer, zastati i promisliti: čekaj malo, možda to sve i nije tako bezopasno i učinkovito kakvim se predstavlja!? A potom se, zdravlja radi, malo potruditi saznati nešto više o tome.
Vođena pozitivno kritičkim tokovima misli, Alisa će razviti svoju prohumanu i ekološki posvećenu ideju u svoj specifičan hobi-projekt, koji će u početku biti orijentiran na njenu porodicu, prijatelje i rođake.
“Prvi moj proizvod bio je prirodni dezodorans za moje ukućane. Djeca su počela ulaziti u pubertet i trebalo je nešto da ih zaštiti od znojenja i neugodnih mirisa, a već mi je bilo poznato koliko su dezodoransi koje nudi hemijska industrija štetni. Tako da sam prvo smućkala nešto što estetski nije bilo baš najprikladnije ali je davalo rezultate. Vremenom sam upornim pokušajima postigla strukturu kakvu sam željela”, govori za Novo vrijeme Alisa Ajanović.
Dodaje da postoji određen broj ljudi koji su upoznati sa štetnošću hemijskih kozmetičkih preparata i oni joj se javljaju zbog određenih potreba. “Ja sam bila rada ograničiti se na proizvode za njegu lica i tijela, ali je mnogo onih koji se javljaju zbog dermatoloških problema. Prirodna kozmetika, kakva je liječenje biljem, u ovakvim slučajevima daje rezultate samo dugoročnom upotrebom i ustrajnošću. Naprimjer, farmaceutska krema je napravljena da vam uštedi vrijeme, da se brzo upije ili da trenutno otkloni neki kožni problem. Međutim, ti se problemi s prestankom korištenja tih krema opet javljaju. Imam neke planove, ali zasad samo uživam u ovome što radim za svoje prijatelje i porodicu. S posebnim zadovoljstvom svakodnevno istražujem i mućkam nove recepte. Ovo je ogromno gradivo koje vrlo ozbiljno shvatam, stoga imam još mnogo toga naučiti”, kaže Ajanović.
Zanimljivo je također da je ona ljubitelj “personalno orijentiranih” preparata. Šta to znači? To znači da prilikom izrade određenog preparata za nekoga, ona želi tu osobu prvo upoznati, pa tek onda pristupa izradi unikatne recepture. Već nekoliko godina Alisa je ustrajno i odgovorno u svakodnevnoj potrazi za novim saznanjima iz područja kojim se bavi. U tome joj mnogo pomaže intenzivno druženje s iskusnim ljudima u tom zanatu, znalcima o prirodi i ljubiteljima zdravog načina življenja. Tokom toplog druženja razmjenjuju svoja iskustva, razvijaju umijeće i produbljuju prijateljstvo. Jedan od najdražih uzora za nju je 92-godišnja komšinica koja nema gotovo nijedne bore na licu. Ali zato, šta god svježe uzme da pojede – narandžu, jabuku, krastavac i slično – dio ostavi za pomazati po licu. U želji za usavršavanjem u svojoj plemenitoj vještini, Alisa je uvijek u potrazi za novim izvorima informacija o herbalistici.
Ona svoju vještinu i saznanja, ali i svoja vjerovanja u moć i ljepotu prirode želi prenijeti na svakoga ko je otvoren za pozitivne promjene u životu. Zato bi joj bilo važno da proširi svoj hobi-projekt u veći i obuhvatniji NGO-sistem kako bi držala posebne radionice o pripravi prirodnih kozmetičkih preparata. Zasad ima podršku porodice i prijatelja. Na odgovornosti je svakog društva da ovakve, veoma savjesne, prohumane i ekološki obojene ideje i projekte podrži u svim potrebnim segmentima njihove realizacije. Nadamo se da ćemo uskoro moći uživati u jednoj iznimnoj i svakako neophodnoj nevladinoj organizaciji koja okolinu može samo osvježiti pozitivnim mirisima.
Uglavnom, tokom putovanja kojim nas je počastila naša Alisa došli smo do još jedne istine:
Bez obzira na to kako vam je ime, pronađite Čudo u sebi i hrabro ga pokažite ljudima. Tako ćemo učiniti dobro i sebi i drugima, a ovaj naš svijet čudesa učiniti ljepšim.


izvor: NOVO VRIJEME


Namirnice koje smanjuju rizik nastanka brojnih bolesti


37099.jpg


Pravilna ishrana omogućit će vam da zaštitite organizam od brojnih mogućih oboljenja

Konzumiranjem sljedećih namirnica možete poboljšati vaše zdravlje.

Avokado- snižava holesterol
Jedan avokado na dan čuva srce i popravlja sveukupno zdravlje, utvrdila je nedavna britanska studija. On sadrži mononezasićene masti koje snižavaju nivo holesterola. Time se smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara.

Riba- smanjuje rizik od artritisa
Redovno konzumiranja ribe smanjuje rizik od pojave reumatoidnog artritisa, potvrdilo je istraživanja na ženama, koje je trajalo 15 godina. Žene koje su svake sedmice jele barem jednu porciju ribe imale su 52 procenta manji rizik od razvoja ove bolesti.
Za sve su zaslužne omega-3 masne kiseline koje ublažavaju upalne procese i smanjuju rizik od ukočenosti. Ribe izgrađuju mišiće i smanjuju rizik od povreda, ali sa godinama ih tijelo teže apsorbuje, pa su mu potrebne veće količine nego u mladosti.

Sok od cvekle- snižava krvni pritisak
Ovaj sok sadrži nitrate koji snižavaju krvni pritisak i smanjuju rizik od bolesti srca i bubrega, kao i od srčanog udara. Dovoljno je da pijete jednu do dvije šoljice soka na dan. Sok od cvekle je bogat antioksidansima, željezom, vitaminom C, manganom i folnom kiselinom, a svi oni smanjuju rizik i od dijabetesa, upala i karcinoma.

Topla čokolada- za bolje pamćenje
Čokolada blagotvorno djeluje na pamćenje, potvrdili su naučnici sa Harvarda. U studiji su podijelili ispitanike od 60 godina u dvije grupe, sa time da su jedni pili vruću čokoladu sa većim, a drugi sa manjim udjelom flavonoida. Kod ispitanika koji su dva puta na dan pili vruću čokoladu sa većim udjelom flavonoida pamćenje se znatno popravilo.

Zobena kaša- smanjuje rizik od dijabetesa
Ona obiluje biljnim vlaknima, koje redovnim uzimanjem mogu da snize krvni pritisak i do 30 procenata. Zobena kaša ima i svojstvo vezivanja masnoća za sebe čime snižava nivo lošeg holesterola u krvi. Na taj način štiti zdravlje srca, krvnih arterija i smanjuje rizik od nastanka srčanog i moždanog udara.
Ona je bogata i magnezijumom, koji stabilizuje nivo šećera u krvi, a samim tim i smanjuje rizik od dijabetesa.


izvor: NOVO VRIJEME


12.12.14

Isaković: Svaki odlazak u planine je praznik za dušu i tijelo





33118.jpgGeneralna skupšina UN-a proglasila je 11. decembar kao Međunarodni dan planina u namjeri da se tako afirmira očuvanje planine, spriječi njihovo daljnje onečišćenje i potakne čovječanstvo na aktivniji izlazak u ili na planine

Predsjednik Planinarskog saveza (PS) BiH Zehrudin Isaković kaže da je, što se planinara tiče, svaki dan – dan planina. 
Pohode ih, kažu, u svako godišnje doba, po svim vremenskim uvjetima.
“Planine slavimo svaki dan, svaki sat i svaku sekundu. One su u našim srcima, u našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Svaki naš pohod u planine, posvećen je njihovom boljitku i očuvanju. Svaki odlazak u planine za nas je svetkovina, praznik za dušu i tijelo”, kazao je Isaković za Agenciju FENA.
Naglašava da je u štampi planinarsko – turistička karta Prenja, po mišljenju mnogih najljepše bh. planine, čiji je autor.
“To je mali doprinos za one koji bi htjeli posjetiti tu planinu, da to mogu učiniti sigurno, s precizno ucrtanim stazama, tačnim terenskim informacijama, fotografijama i važnim kontaktima. Eto, i to je naš način da slavimo planine”, poručio je Isaković.
Pozvao je bh. građane da se učlane u neko od planinarskih društava ili klubova koji djeluju u BiH.
“Time će dobiti oko šest hiljada novih prijatelja, koliko naš savez broji članova, i ući u neotkriveni svijet ljepote od koje zastaje dah”, kazao je predsjednik PSBiH Zehrudin Isaković u povodu Međunarodnog dana planina.
Planinarstvo je širok pojam koji objedinjuje sve čovjekove djelatnosti direktno ili indirektno vezane uz kretanje u planinskim predjelima. Planinarstvo nije besciljno lutanje po brdima i osvajanje već osvojenih vrhova s kojih ćemo ionako ubrzo morati sići. 
Naprotiv, planinarstvo je izbor, odluka ili filozofija, način i stil života -niz aktivnosti koje suvremenom čovjeku život čine ugodnijim, zdravijim i ispunjenijim, misijom hodoljublja, prijateljstva i poštivanja.


izvor: NOVO VRIJEME

Propolis podstiče rast kose?


33081.jpg





Gubitak kose pogađa milione ljudi širom svijeta, ali naučnici smatraju da za to možda postoji lijek u prirodi


Istraživači su otkrili da supstanca iz pčelinjeg saća pomaže u rastu dlake kod miševa.
Ken Kobajaši i njegove kolege sa Univerziteta za medicinu i stomatologiju u Tokiju ističu da propolis sadrži aktivne supstance koje se bore protiv gljivičnih i bakterijskih infekcija.
Ljudi su od drevnih vremena koristili propolis u liječenju rana, zapaljenja i tumora, a od nedavno naučnici znaju da podstiče i rast određenih ćelija.
Zato je Kobajaši sa svojim timom ispitao na koji način će uticati na folikule dlake obrijanih miševa, ili onih kojima je dlaka odstranjena voskom.
Ispostavilo se da su je miševima kojima je dat tretman propolisom dlaka rasla mnogo brže od onih kod kojih to nije bio slučaj. Naučnici su također primjetili da je nakon lokalne primjene, broj specijalnih ćelija uključenih u proces rasta kose bio povećan.
Iako su isprobali materijal na miševima, kojima bi ionako krzno poraslo, istraživači ističu da je za neke slučajeve opadanja kose odgovorno abnormalno zapaljenje.
Pošto propolis sadrži protivzapaljenske sastojke, oni smatraju da bi uskoro mogao da postane dio lijeka protiv ćelavosti.
Ipak, dodaju da je potrebno dodatno testiranje kako bi se provjerilo da li ova supstanca utiče na ljudske folikule.
Studija je objavljena u ACS’ Journal of Agricultural and Food Chemistry.


izvor: NOVO VRIJEME

Zašto ne treba kažnjavati djecu kada lažu?







"Kažnjavanje ne podstiče djecu da govore istinu", napominju istraživači sa Univerziteta Mekgil u Montrealu.
Oni su skrivenom kamerom posmatrali 372 mališana, uzrasta od četiri do osam godina, koji su ostavljeni sami u sobi uz zabranu da gledaju u igračku koja se nalazi iza njihovih leđa. Većina djece (67 posto) je prekršila naredbu, a dvije trećine neposlušnih je zatim slagalo da se nije okrenulo.
Viktorija Talvar, jedna od učesnica u istraživanju, smatra da ne vrijedi plašiti djecu kaznama.
"Prijetnja kaznom ima zapravo suprotan efekat i samo smanjuje šanse da dijete kaže istinu", navela je ona.
Tokom eksperimenta, djeca koja su najmanje lagala su ona koja su bila ohrabrivana da kažu istinu i koja su bila uvjeravana da neće biti kažnjena.
Naime, kada su mališani bili pozvani na iskrenost, jer je to ispravno ponašanje ("reći istinu je dobro"), 85 posto njih je ustrajalo u laži ukoliko bi im se zaprijetilo, dok je 45 posto njih reklo istinu znajući da neće biti kažnjeni.

"Iz usta mališana dolazi istina", kaže stara izreka, a da bi ona postala realnost, ne treba kažnjavati djecu kada ih uhvatite u laži, jer je to kontraporduktivno, tvrde kanadski naučnici čija je studija objavljena u časopisu "Journal of Experimental Child Psychology"


"Kažnjavanje ne podstiče djecu da govore istinu", napominju istraživači sa Univerziteta Mekgil u Montrealu.
Oni su skrivenom kamerom posmatrali 372 mališana, uzrasta od četiri do osam godina, koji su ostavljeni sami u sobi uz zabranu da gledaju u igračku koja se nalazi iza njihovih leđa. Većina djece (67 posto) je prekršila naredbu, a dvije trećine neposlušnih je zatim slagalo da se nije okrenulo.
Viktorija Talvar, jedna od učesnica u istraživanju, smatra da ne vrijedi plašiti djecu kaznama.
"Prijetnja kaznom ima zapravo suprotan efekat i samo smanjuje šanse da dijete kaže istinu", navela je ona.
Tokom eksperimenta, djeca koja su najmanje lagala su ona koja su bila ohrabrivana da kažu istinu i koja su bila uvjeravana da neće biti kažnjena.
Naime, kada su mališani bili pozvani na iskrenost, jer je to ispravno ponašanje ("reći istinu je dobro"), 85 posto njih je ustrajalo u laži ukoliko bi im se zaprijetilo, dok je 45 posto njih reklo istinu znajući da neće biti kažnjeni.



izvor: NOVO VRIJEME